P. Bartol Kašić Ban  Josip Jelačić Engleski projekt YU 1877 Mile Budak i Povijest NDH Pogled u Bosnu 1993 1 Cool Button Tool - Dual 5 Image Map
 




Prof. dr. Nedjeljko Kujundžić

CJELOVITA ISTINA O GLOBALIZACIJI

Carroll Quigley: Anglo-američki establishment,
Naklada Čić, Zagreb, 2003.


Izvadak iz knjige: Prvo poglavlje
      Krajem prošle godine publicist, prevoditelj i nakladnik Emil Čić iz- dao je knjigu Carrolla Quigleya "Anglo-američki establishment" koja je iznimno znakovita za razumijevanje općeg-planetarnog kolonijalističkog pokreta pod imenom globalizacija, a zatim i za shvaćanje toga fenomena povampirenog neokolonijalizma kojega nisu u potpunosti svjesni brojni Hrvati, a jedan dio podložnika još uvijek uz pomoć medija proglašava globalizaciju sekulariziranim rajem,                demokratskom pojavom u kojoj "nitko ne gubi, a svatko dobiva".
      Danas je povijesna zbilja posve razotkrila tajne namjere globalizacije da se stvori svjetska uprava nakon pada dva bloka parcijalne globalizacije 1989. (boljševizma i staroga kapitalizma). Kako je toj koncepciji glavni cilj stvaranje jedne panplanetarne države, jedne vjere i jedne nadnacionalne organizacije carstva građana kao pax americane, američki domoljub i razboriti čovjek Quigley je na taj izazov dao u ovoj voluminoznoj knjizi dostojan analitički odgovor koji predstavlja ključ za istinsko i cjelovito shvaćanje fenomena globalizacije.
      Budući da je Quigley povijesni erudit i budući da dobro zna da se ništa na svijetu ne može spoznati kao dobro ili zlo bez shvaćanja povijesne geneze, najveći dio knjige je posvećen korijenima i početcima globalizacije koja danas prijeti svakom čovjeku.
      Parcijalnih i unilateralnih globalizacija je uvijek u povijesti bilo: Aleksandrova pax Graetia je obuhvatila područje od Inda do Atlantika, rimska pax Romana to je područje proširila još na sjever do Baltika i na jug do Sahare, zatim je slijedila nakon križarskih ratova pax Christiana, koju Napoleon svojim ratovima nastoji pretvoriti u sekulariziranu pax Franciju. U doba prve industrijske revolucije Englezi pomoću parne tehnologije stvaraju pax Angelia koja je zahvatila velik broj otočja i kontinenata.
      Nakon što je sredinom XIX. stoljeća nastala i druga industrijska revolucija - proizvodnja eksplozivnih motora, koja je udarila temelje auto-mobilizaciji koja doživljuje danas svoj pad, tada se javljaju početci totalne, planetarne globalizacije. Budući da su Nijemci bili tvorci benzinskog i naftnog motora, oni su prvi shvatili koliko je za budući automobilizam važna nafta.
      Godine 1875. Nijemci su u Berlinu organizirali najveću ondašnju gospodarsku izložbu na kojoj su se vidjeli veliki panoi s vizualizacijom najvećeg svjetskog čuda onoga doba - planom izgradnje željezničke pruge od Berlina do Bagdada i usporedne najmodernije ceste u istom pravcu. S tim je Njemačka u svojoj imperijalnoj politici krenula u ostvarivanje svoga paxa Germanicuma.
      U razotkrivanju masonskih loža u Europi autor dokumentirano pokazuje kako su Englezi odmah nakon ovoga strateškog pothvata njemačkog imperijalizma organizirali protuudarac čiji je epicentar sve do danas bio i ostao Balkan. Kako je tim područjem najprije trebala ovladati Njemačka, Englezi su širokim masonskim akcijama svim silama nastojali suzbiti Nijemce u njihovu prodoru do bliskoistočnih naftnih izvora. Oni su već tada izabrali Srbiju kao prvi bedem otpora njemačkom imperijalizmu.
     

Geneza engleskoga masonstva


izvadak iz knjige: Prvo poglavlje      
Najveća je znanstvena vrijednost ove knjige otkrivanje istine o djelovanju engleske masonerije. U trinaest poglavlja Quigley pomno analizira ovaj fenomen na obilju tajnih dokumenata. Svoju povijesnu analizu započinje s uspostavom tajnog društva Cecila Rhodesa 1891. Kako to autor naglašava "jednog zimskog poslijepodneva u veljači 1891. tri su čovjeka u Londonu bila zaokupljena ozbiljnim razgovorom. Iz toga su razgovora trebale proizići posljedice najveće važnosti za Britansko carstvo i za čitav svijet. Naime, ti su ljudi organizirali tajno društvo, koje je, za više od idućih pedeset godina, trebalo biti jedno od najvažnijih snaga u oblikovanju i izvršenju britanske imperijalne i vanjske politike... Vođa je bio Cecil Rhodes, neizmjerno bogati graditelj Carstva i najvažnija osoba Južne Afrike. Drugi je bio William T. Stead, najslavniji i možda također najsenzacionalniji novinar toga doba. Treći je bio Balliol Reginald Brett, kasnije poznat kao lord Esher, prijatelj i pouzdanik kraljice Victorie, da bi kasnije postao najutjecajniji savjetnik kralja Eduarda VII. i kralja Georga V." U drugoj etapi kada je ovo tajno društvo prodrlo i u javnost najutjecajnija osoba je bio Alfred Milner. On je organizirao "Udrugu izabranih" i "Društvo pomagača" koji su izvana podupirali ovaj imperijalistički klub kojemu je bio glavni zadatak da sustav posrnulog engleskog kolonijalizma transformira u sustav komonvelta, a preko njega i na sustav pax Angliae.
      Taj je naum povijest obezvrijedila nakon dvaju svjetskih ratova, jer su Englezi pali na treće ili četvrto mjesto na svjetskoj gospodarskoj ljestvici. Iako je Milner shvatio kako je povijest Englezima nesklona, on nije odustajao od ideje imperijalnog jedinstva Carstva. Čak je fanatično pisao: "Uvijek ću biti čvrst u toj vjeri, pa ipak bih preferirao da radim potiho i u pozadini, i radije bih radio na oblikovanju mišljenja (ideološki) negoli u vršenju moći." Imperijalna Biblija ove druge etape je memorandum "The British Commonwealth of Nations" u kojoj se ne odustaje od ideje globalizacije svijeta po modelu pax Britanicae.
Treća etapa ostvarivanja toga imperijalnog sna su dva svjetska rata koji su prouzročili pad Engleske i početak oslanjanja na novu silu SAD, da bi u doba Bleira danas bila ponižena krilaticom kako je ovaj premijer samo psić Amerikanaca.
Trajni cilj Millnerove grupe bile su tri ideje: "1) stvaranje zajedničke ideologije i svjetskog nadzora na svijet kod naroda Ujedinjenog kraljevstva Imperija i Sjedinjenih Država; 2) stvaranje instrumenata i praksi suradnje između raznih komuna, kako bi one bile u stanju vršiti paralelne politike; i 3) stvaranje federacije na imperijalnoj, angloameričkoj ili svjetskoj bazi."
      Budući da su sve te ideje propale tijekom i nakon Drugog svjetskog rata zbog čega i Quigley ispravno zaključuje: "U vanjskoj politici njihove akcije (misli se na Milnerovu grupu) zamalo da nisu uništile zapadnu civilizaciju, ili u najmanju ruku, njezino europsko središte," sadašnja engleska vanjska politika se svodi na spašavanje ostataka moćnog kolonijalnog engleskog carstva. Kako? Pomoću priključivanja SAD-u kao poslušnik i generator svih neuspjeha u stvaranju Europske unije kao jake gospodarske i vojne organizacije. Dokaz za to je činjenica da Engleska ne želi prihvatiti euro niti ikakvu jurisdikciju Europske unije, a isto tako, što je apsurd Europljana, ona i dalje ostaje u tome bloku kao remetilački faktor radi razjedinjavanja Europe.

Razdoblje američke globalizacije
     

Izvadak iz knjige: Treće poglavlje Ovim razdobljem je autor i nazvao svoju knjigu kao savez angloameričkog Establishmenta. To se razdoblje datira stvaranjem Ujedinjenih naroda nakon Drugog svjetskog rata i uspostavljanjem triju stupova buduće panglobalizacije (MMF, Svjetska trgovinska organizacija i Međunarodna banka). Pomoću ova tri skupa SAD je sanirala englesku propalu industriju, te je vještim financijskim zahvatima prikupila gotovo cijeli svjetski kapital i započela ciklus vlastitog mondijalnog imperijalnog carstva..
      Uz stalnu asistenciju Engleske, SAD 1993. stvara svoj prvi globalistički projekt NAFTA (Sjeverno-američki trgovinski savez) između SAD, Kanade i Meksika. Vrtoglavom brzinom NAFTA zahvaća i cijelu Južnu Ameriku, pa onda razvija i globalni projekt koji neznalice i plaćenici i dalje nazivaju "rajem na zemlji u kojem nitko ne će gubiti, a svi će dobivati". Kad se mislilo da će taj plan uspjeti, događa se 2001. rušenjem simbola globalizacije u New Yorku. Do tada je globalizacija mislila osvojiti svijet financijskim manipulacijama i stalnim povećavanjem dugova nerazvijenim zemljama. No kad su nerazvijeni shvatili da će ih takva globalistička politika lišiti: suvereniteta, vlastite religije, nacije, jezika i kulture, a onda i dovesti do ekonomske krize nepremostivih razmjera, tada započinje obrat, tj. počinje ono što često u američkim novinama piše "mrze nas svi samo zato što smo najjači i najbogatiji".
      Kao što smo iz povijesne geneze globalizacije vidjeli, nijedna dosadašnja globalizacija nije uspjela, pa se sukladno tome može zaključiti kako ne će uspjeti ni ova današnja. Više je razloga tome. Prvi je povijesni razlog: naime, vidimo kako je u UN 1945. bilo svega oko 70 država, a sada, samo nakon pola stoljeća, u okvirima UN djeluje oko 200 slobodnih i nezavisnih država. Predviđa se da će do kraja još oko 400 država biti oslobođeno. Ova povijesna zbilja, dakle, rječito govori kako se svijet razvija po načelu individuacije, a ne unifikacije i totalitarističkog okupljanja svih naroda svijeta u jednu mondijalnu državu. Drugi je razlog da je takva totalitarna zajednica čovječanstva nemoguća ni ekonomski, jer je nemoguće proizvodno izjednačiti, sve industrije svijeta. I do sada je bilo jasno da slabije razvijenim ne mogu uspješno trgovati s razvijenim, osim po načelu dampin-ga, a to znači prodavanje svojih roba za manje od pola cijene. Ovo se vidi i na primjeru Hrvatske, koja propada zbog nemogućnosti podizanja vlastite proizvodnosti koja bi jamčila da će ravnopravno sudjelovati u svjetskoj razmjeni roba. U području bankarstva, kada se rasprodavalo hrvatske banke, vlastodršci su stalno govorili kako će strani kapital ostvarenu dobit u Hrvatskoj ulagati u hrvatske pogone. A on svake godine odlijeva svu svoju dobit u strane matične banke koje, kakvog li apsurda i pljačke, te iz Hrvatske izvezene kune ponovno daju hrvatskim poduzećima i državi po velikim kamatama. Isti je slučaj i s poljodjelstvom. Stranci su prisilili Hrvatsku da ukine carine na uvozne robe. Nakon toga su samo za dvije godine jeftinija pšenica i drugi agro-proizvodi poharali hrvatske seljake. Treći je razlog ograničeni suverenitet, tako da su sve male i nerazvijene zemlje u ozračju globalizacije izgubile pravo na upravljanje svojom sudbinom.

Pouke i poruke Quingleyeve knjige


Prikaz Marka Veselice, sudionika tribine o knjizi, 20. 06. 2004.       Videći sve to brojni su američki intelektualci počeli mijenjati paradigmu globalizacije kao unilateralnog, jednostranog priključivanja svijeta i ljudi jednome svjetskom centru, te su odmah nakon 2001. počeli stvarati operabilne modele povezivanja svijeta i država na principu regionalne globalizacije, koja je ostvarljivija od one panplanetarne. Stari diplomat i znanstvenik H. Ki-ssinger je u svojoj najnovijoj knjizi 'Treba li Amerika vanjsku politiku" (hrvatski prijevod iz 2003.) odlučno ustvrdio: "Ekonomski globalizam nije zamjena za svjetski poredak, iako može biti njegovim važnim sastavnim dijelom. Učinkovitost glo-baliziranog gospodarstva proizvest će razlike i napetosti, kako unutar pojedinih društava, tako i između njih, a koje će rezultirati pritiscima na svjetska politička vodstva. U međuvremenu se nacionalna država koja ostaje jedinicom u kojoj se ostvaruje politička odgovornost, u mnogim područjima svijeta preoblikuje u dva naizgled suprotna pravca." Ključna riječ i ono što je temeljna politička novost jest rečenica kako nacionalne države neupitno i dalje ostaju kao jezgre koje će se samostalno povezivati odnosno razjedi-njavati. Dakako, naši apologeti jed- nostrane globalizacije ne čitaju ovakve epohalne knjige, nego za svoje komesarske plaće za kolonijalnu rabotu verglaju stari globalistički napjev da će u općoj globalizaciji svi dobivati, a nitko ne će gubiti. Iako su danas pogubu globalizma kao neokolonijalizmu shvatili gotovo svi veliki američki intelektualci, medu kojima je i Quigley, oni koji su opijeni moći avijacije i navođenih raketa to ne shvaćaju, pa se oglušuju o ove opomene i upozorenja. Dapače, kada su 2001. nakon prve katastrofe shvatili da s idejom globalizacije nije nešto u redu, oni prelaze od ideologije i apologije globalizacije na rat za tu jednostranu i od povijesti već osuđenu jednostranu globalizaciju. Rat protiv Iraka je prvi znak te bezumnosti koja može dovesti do trećeg svjetskog rata, a u slučaju njegove eskalacije i zatiranja života na Zemlji. Svijet je počeo reagirati i tražiti razum i razumna mirna rješenja. U početku toga rata je globalistička medijska mašinerija nastojala cijelom svijetu prikazati kako je to rat za "oslobađanje Iraka", ali se ubrzo .spoznalo kako je to rat za osvajanje naftnih polja svijeta. Hoće li doći do otrežnjavanja i osvješćivanja? To danas pitaju gotovo svi ljudi. Budući da poviješću na njenoj megarazini ne' upravlja čovjek nego jedna kozmička promisao (A. Einstein), mi se možemo nadati da će razumna, moralna i pravedna opcija prevladati. Kad je u sklopu toga optimističkog očekivanja riječ o Hrvatima mislimo da nova Vlada s krilaticom "Pokrenimo Hrvatsku!" treba postupati mudro i odlučno na crti povijesnog trenda koji se danas oblikuje pred očima cijelog svijeta. Pretočeno u političku praksu to znači da se Hrvati moraju osloniti na formulu zdrave ljudske organizacije po modelu "3 R": reda, rada i zdrave rekreacije. To znači po našoj staroj "uzdaj se u se i svoje kljuse", ora et labora (moli i radi), proizvodi robe za podmirivanje ljudskih potreba (stanove, hranu, odjeću, škole i zdrave kulturne institucije) i liši se luksuzne proizvodnje globalista kojem se merkantilističkim zamkama od svakog izvlači njegov rad i znoj. I oslobodimo se konačno najvećeg oktopoda zla u nas, a to je enormno velika upravna birokracija po kojoj smo na prvom mjestu u svijetu per capita. Zbog svega rečenog, svaki bi Hrvat trebao pročitati ovu Quiglejevu knjigu kao 4 knjigu H. Kissingera, jer će mu one i brojne druge pomoći da shvati u čemu je zlo današnjice i gdje je izlaz iz toga stanja, a kad sve to shvati znat će koga birati na izborima i koga opozivati ako i kada ne djeluje svijet razvija po načelu individuaci-je, a ne unifikacije i totalitarističkog okupljanja svih naroda svijeta u jednu mondijalnu državu. Drugi je razlog da je takva totalitarna zajednica čovječanstva nemoguća ni ekonomski, jer je nemoguće proizvodno izjednačiti, sve industrije svijeta. I do sada je bilo jasno da slabije razvijenim ne mogu uspješno trgovati s razvijenim, osim po načelu dampin-ga, a to znači prodavanje svojih roba za manje od pola cijene. Ovo se vidi i na primjeru Hrvatske, koja propada zbog nemogućnosti podizanja vlastite proizvodnosti koja bi jamčila da će ravnopravno sudjelovati u svjetskoj razmjeni roba. U području bankarstva, kada se rasprodavalo hrvatske banke, vlastodršci su stalno govorili kako će strani kapital ostvarenu dobit u Hrvatskoj ulagati u hrvatske pogone. A on svake godine odlijeva svu svoju dobit u strane matične banke koje, kakvog li apsurda i pljačke, te iz Hrvatske izvezene kune ponovno daju hrvatskim poduzećima i državi po velikim kamatama. Isti je slučaj i s poljodjelstvom. Stranci su prisilili Hrvatsku da ukine carine na uvozne robe. Nakon toga su samo za dvije godine jeftinija pšenica i drugi agro-proizvodi poharali hrvatske seljake. Treći je razlog ograničeni suverenitet, tako da su sve male i nerazvijene zemlje u ozračju globalizacije izgubile pravo na upravljanje svojom sudbinom. po volji naroda i promisli povijesti. *

Nedjeljko KUJUNDŽIĆ


"Hrvatsko Slovo", 21. 05. 2004
Objavljeno na dan održavanja tribine o CQ. 20. 05.
(list službeno izlazi dan kasnije, ali se prodaje dan prije)

Predstavljanje knjiga u Vinkovcima




Moji gosti: Kako je hrvatsko novinarstvo
      postalo špijunsko-iz nedavne povijesti