Danijel Marušić (r. 1930.),
režiser i kulturni manager

"Odbiti furbaste nalete",
razgovor o Osorskim glazbenim večerima

Danijel Marušić, 12. 07. 1995. g., Osor

"Narod", Cvjetnica 1995/br. 1

Piše: Emil ČIĆ




Godine 1995. "Osorske glazbene večeri" slave svoj XX. jubilej, a posebnu čast tim povodom doživio je njihov pokretač Danijel Marušić. Naime, Marušić je od Predsjednika Tuđmana odlikovan za zasluge na polju filma, glazbe i TV djelatnosti, a odlikovanje mu je uručila specijalna izaslanica Predsjednika, dr. Željka Čorak. O nastanku i razvitku "Osorskih večeri" razgovarali smo sa slavljenikom.





Odbiti "furbaste" nalete



        Filmski i televizijski redatelj Danijel Marušić jedan je od utemeljitelja Hrvatske televizije i utemeljitelj "Osorskih glazbenih večeri. Autor je više od pedeset televizijskih drama i isto toliko TV opera. Poznate su njegove TV serije, primjerice "Naše malo misto", a osobu je pozornost posvetio hrvatskom opernom stvaralaštvu. Studije je završio u Italiji.
        Najneugodniji događaj i doživljaj u životu bio mu je kada je jugoambasada poslala Simu Dubajića da s njim dijeli istu sobu u Rimu. U vrijeme Hrvatskog proljeća Marušić je došao na crnu listu jugokomunističkih vlasti, pa je morao pauzirati punih četrnaest godina. Nakon puna dva desetljeća premijeru je doživjela njegova TV-drama "Živjeti" na tekst Petra Šegedina. U vrijeme Domovinskog rata snimio je dokumentarnu televizijsku seriju u 14 epizoda "Hrvatska Atena – Dubrovnik" i "Hrvatstvo Boke Kotorske", u kojoj je, inače, sagrađena prva hrvatska katedrala i prva hrvatska Marijina Crkva.
        Ove godine "Osorske večeri" proslavljaju svoju 20. obljetnicu i tom prigodom glazbeni program ima znatno više točaka nego li je to uobičajeno, a tim povodom iz Osora (na Cresu) kreće i "Danski tjedan u Hrvatskoj". O svome radu podrobnije nas je izvijestio.
Marušić i Tonko Ninić, 12. 07. 1995. "… Kako su "Osorske glazbene večeri" ove godine jubilarni festival, trajati će dulje negoli inače: umjesto oko mjesec dana trajati će mjesec i pol, jer ćemo održati dvadeset i četiri koncerta. Dosad smo u prosjeku imali oko dvanaest koncerata, a najviše prije devet godina (četrnaest). Ove godine nastojimo imati maksimalan broj praizvedaba, i to ne samo za soliste ili male ansamble. Tu je, među ostalim, i praizvedba "Requiema za Antu Starčevića", uoči stote obljetnice njegove smrti g. 1996. Na početku kanimo izvesti nekoliko stvari s dosadašnjeg repertoara, za koje smatramo da su po kvaliteti najznačajnije, da su u prošla dva desetljeća označile naš Festival i hrvatsku glazbu. Festival ćemo otvoriti "Osorskim Requiemom" Borisa Papandopula.

Graditelj protiv jugorušitelja

     Kakve su dosadašnje reakcije na Festival?

Marušić: Sjajne. Od Ministarstva kulture pa do strukovnih udruženja svi smatraju da je Festival bio odličan. Međutim, prošle godine imali smo slabiju promičbu negoli prethodnih godina. – zbog općepoznatih nastojanja da se ta hrvatska komponenta Festivala likvidira, da se stvori Festival koji bi bio komercijalan. Kako znate nisu uspjeli zato što festival ima takav profil da se ne može tek tako likvidirati. Skupina koja to želi provesti minorna je, željna vlasti nad svime u Cresu i Lošinju, pa tako i nad Festivalom koji im smeta, jer je hrvatski obilježen. A Festival je osnovan zato da u onim vremenima promiče hrvatsku glazbu. Tako smo se mogli suprotstaviti šuvarovcima, jugoslavenštini i talijanštini. Prema tome, iako je ta igra bila vrlo velika, zbog protekla dva desetljeća i profila Festivala, to se nije moglo tako lako srušiti. A ne treba zanemariti ni podatak da ipak imamo svoju hrvatsku državu! Moram, međutim, reći da je u tom ozračju, u toj političkoj sredini – talijanaško-jugoslavenskoj – bilo teže raditi nego li za stare Jugoslavije. Taj nonsens moramo razbiti i ne smijemo popustiti pred "furbastim" naletima (kako Talijani vele), jer njima "Osorske glazbene večeri" smetaju kao zapravo jedina hrvatska manifestacija koja njima izmiče iz ruku.


Problemi mentaliteta

        Taj je jugokomunistički mentalitet Hrvatskoj nanio mnogo štete. Danas je u glazbi vrlo teško progurati kompoziciju, ako i sami niste član nekog klana …

Marušić: Da. To je, na žalost, situacija za koju nisam računao da će se održati i nakon stvaranja hrvatske države. Međutim, pošto su četrdeset i pet godina bile stvarane prilike kako bi se, malo-pomalo, ubila svaka hrvatska ideja i svaka hrvatska nakana, tako je nastao i velik broj, čak i kvalificiranih, ljudi koji su bili indoktrinirani, potkupljivani i plaćeni da rade na stvaranju tzv. "jugoslavenske kulture", pa se sada nakon stvaranja hrvatske države, našlo mnogo takvih koji su se morali opredijeliti – ili da se prestanu baviti nekim poslovima ili da nađu nekim modus, pa da i dalje rade. No, kako u svakom narodu ima izroda i izdajica, tako ih ima, na žalost, i u hrvatskom narodu, pa nam je ta ostavština jugokomunizma, a ja bih rekao i "servokomunizma" (servo kao sluga i servo kao Srbin i Servija kao Srbija), kao inkorporirana snaga ušla u sve pore narodnog i kulturnog života. I još ćemo jako dugo imati problema s takvim ljudima, jer su se raspršili po svim strankama. Od HDZ-a pa na dalje imate stare komunističke kadrove, koji rade kao i prije. Treba nastaviti velikom ustrajnošću i nepokolebljivošću, te dalje raditi na Festivalu. Moram reći da su me događaji oko Festivala ponukali da budem dva puta jači i žešći nego prije. čovjek pomišlja: "Dobro, pa neka se stvari razvijaju i na drugi način…", ali kada vidi kakva je to podmukla igra "Jugoslovena" i talijanske iredente, onda shvati da ne može popustiti ni milimetar.

Prominentni glazbenici na XX. Festivalu

        Tko su ključni ljudi "Osorskih glazbenih večeri"? Koga ste sve angažirali?

Marušić: Kako je naš Festival postao nacionalni, uz Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto i Varaždinske barokne večeri, tako sam i ja imenovan ravnateljem ovog Festivala. Otada mi više nitko nije mogao nametati nekakve samoupravne organe ili ljude koje bih morao uzimati ili zbog nestručnosti ili zbog zlih namjera. Sad ja biram one ljude za koje sam siguran da će se boriti za probitke hrvatske kulture, hrvatske glazbe i hrvatske nacije, na način na koji to taj Festival zaslužuje. Prema tome, eliminiram svakog onog za kojeg nisam siguran da je na onim pozicijama koje je taj Festival propagirao od svog početka.
        Na ovogodišnjem Festivalu biti će znatno više prominentnih skladatelja i izvođača. Koga ste sve pozvali i o kakvim se programima radi?
Marušić: Na popisu imamo "Simfonijski orkestar danskog radija", potom slijedi zbor od osamnaest ljudi – "Ars Nova" iz Kopenhagena, pa i "Kopenhaški trio". Ta tri ansambla, zapravo, velik su doprinos našeg Festivala kulturnoj suradnji između Danske i Hrvatske, jer će nakon Osora gostovati u Dubrovniku i Zagrebu, u okviru "Danskog tjedna u Hrvatskoj", a Hrvatska će recipročno gostovati s otprilike ista takva tri ansambla. Takav pothvat moguć je zahvaljujući suradnji s Ministarstvom turizma RH, koje želi promičbu hrvatskog turizma u sjevernim zemljama, iz kojih nam, inače, ne dolazi dovoljno velik broj ljudi. Zapravo se poklopilo ono što treba našem Festivalu s onim što je potrebno Ministarstvu turizma. Odnosno, i jedno i drugo u službi je hrvatske kulture i Hrvatske u svijetu. Smatram da je to jedan od idealnih oblika kako se zajedničkim snagama može raditi na promociji Hrvatske. Nakon toga sviraju "Zagrebački solisti", zatim "Collegium Musicum Fiuminensse", ansambl "Wienbarock" koji izvodi i jedan "Trio" (za soliste orkestar i balet), potom dolaze gitaristi Goran Listeš i Agostin Valente (gitaristički duo iz Rima), sviraju Tonko Ninić i Vladimir Krpan (violina i klavir), Trio iz Beča, nastupaju Pavica Gvozdić "Zagrebački kvartet " i G. Listeš, izvodi se "Osorski Requiem" za solo, zbor i orkestar, dolazi Claudio Martinez Mener, klavirist iz Montevidea, jedne večeri je i praizvedba "Requiema za Antu Starčevića" za solo, zbor i orkestar Emila Čića, i nakon toga slijedi "Missa Solemnis" Ivana Zajca za zbor, orkestar i solo. Potom nastupaju "Dubrovački gitarski trio", V. Krpan, "Dubrovački simfonijski orkestar", Lovro Pogorelić, Orkestar Riječke opere, pjevaju tri baritona (npr. Martinović, koji je nastupao u Metropolitan operi). Baritoni pjevaju povodom otkrivanja ploče i poprsja na rodnoj kući kralja baritona Josipa Košmana u Malom Lošinju. Posljednji, dvadeset i četvrti je "Varaždinski komorni orkestar".

Uzor svih Festivala

        Kako procjenjujete stanje u hrvatskoj glazbenoj kulturi nakon toliko godina prisutnosti na "Osorskim glazbenim večerima"?

Marušić, Nedjeljko Mihanović, predsjednik Sabora i Tonko Ninić, 12. 07. 1995. Marušić: S ponosom moram reći kako smo mi na Osoru inaugurirali načelo da ni jedan koncert ne bi smio biti bez hrvatskog djela. I kad sam to pokušavao provesti na početku, nailazi sam na vrlo tihu, a poslije i na glasnu podršku. Međutim, do tada je to bilo strano nekim glavama, pa mi je trebalo vremena da se razbije stanoviti zid oko toga, a najteže je bilo sa strancima. Odbio sam neke soliste i ansamble koji hrvatsko djelo nisu htjeli staviti na svoj repertoar. No, doživljavali smo i nevjerojatne reakcije: primjerice "Liverpoolska Kraljevska filharmonija" na repertoar je stavila Šuleka i glazbenici su bili fascinirani izvedenom skladbom. Tako je tijekom vremena ta naša politika postala nešto potpuno normalno, a mogu s ponosom reći da su tu politiku počeli slijediti i ostali festivali u Hrvatskoj, i dan-danas imate vrlo malo koncerata i u Dubrovniku i u Splitu , Varaždinu ili Zadru gdje nema hrvatskih skladbi. Netko je jednostavno trebao "razgrnuti" tu situaciju, kako bi izvedba hrvatskih djela postala normalna stvar. Danas se o toj temi uopće ne razgovara i ne dvoji se o tome, a kad smo mi počeli to je bio velik problem, pa doista možemo biti sretni i ponosni, jer smo mi inicirali taj početak. što se tiče situacije u hrvatskoj glazbenoj kulturi, smatram da je ono što se događa tu, kao i u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, nešto što ima vrlo malo naroda u svijetu. Ono što se kod nas sustavno izvodi i praizvodi gomila je novih skladbi, novih slika koje se stvaraju i od kojih će nešto, sasvim sigurno, i ostati. Bez velike produkcije nema selekcije, a za jedan mali narod, koji ima četiri i pol milijuna stanovnika, nevjerojatno je da ima takav glazbeni život. Meni iz inozemstva dolaze starije kolege i kad im kažem koliko u jednom danu ima koncerata u Zagrebu – jednostavno ne vjeruju. Usporedite glazbeni život Rima i Zagreba, pa ćete vidjeti kakve prednosti ima Zagreb nad jednim Rimom. Broj koncerata koji se u Zagrebu dogodi u jednom danu, u Rimu se ne dogodi ni u tjedan dana. Nemojmo biti skromni, nego uspoređujmo kakav glazbeni život imaju neusporedivo veći gradovi od Zagreba. Kod nas se na koncertima svako malo pojavi neko novo ime, neka nova čelistica, pijanistica … Na popisu "Osorskih glazbenih večeri" imam neka nova imena koja su nametnuli solisti i ansambli. Rekli su: "Dečko je završio studij tu i tu, vrlo je talentiran, možemo li ga izvesti?" Neka se ta imena vrte na programu pa će na površinu izići prave vrijednosti. Naravno da bi moglo biti još bolje, ali u situaciji u kojoj je hrvatsko gospodarstvo, koje ne može odvajati onoliko koliko bi trebalo za jednu kulturnu sredinu, stvari ne stoje loše i mislim da će se još i popraviti.


Zavist protiv darovitosti

        Baveći se hrvatskim skladateljima 20. stoljeća, i pišući emisije o njima, mogao sam dobro uočiti da je klanovstvo među njima jednostavno likvidiralo izvedbe nekih vrhunskih skladatelja poput Josipa Hatzea (umro 1959.). Vi ste sada u poziciji da mijenjate kriterije, jer često imamo 80 posto loših skladatelja na uštrb 20 posto darovitih……

Marušić: Pa, jasno. Slučaj Hatzea je klasičan. Možete početi od Lisinskog pa naovamo i naći ćete vrlo mnogo takvih slučajeva. Ali, vrijeme ipak stavlja sve na svoje mjesto. Hatzea se sjećam još od djetinjstva, kao fantastične visoke figure, lijepa izgleda i ponašanja. Njegove opere dobro poznajem. Jednu od njih, operu "Povratak", režirao sam u splitskom teatru i na televiziji. Dvije opere svakako zaslužuju permanentno izvođenje. No, prije ili poslije doći će i do toga, jer smo mali narod, a ipak imamo četiri operne kuće! Spomenite mi neki drugi narod naše brojnosti koji ima isto. Evo, sada se izvode i Zajčeve opere koje su bile potpuno zaboravljene. I u Osijeku i u Rijeci. Prema tome, doći će vrijeme kad će se četiri hrvatska operna središta natjecati tko će više stvari izvući na površinu. I Osor je, uostalom, na površinu izvukao hipotetično djelo Jarnovića. Vrijeme radi za nas.


Zaljubljenik u istinito

        Vi ste po profesiji prvenstveno filmski stručnjak, redatelj, osoba koja se bavi i televizijskim filmom. Glazba vam je, očito, još jedna druga velika ljubav. Budući da radite film o Stepincu, recite nešto o njemu ……

Marušić: Upravo sada spremam posljednju verziju scenarija o Stepincu. Riječ je o jednosatnom igranom filmu. A snimamo u okviru serije "Hrvati koji su stvarali svijet". Planirano je ukupno 25 filmova, uključivši i Stepinca kao novi projekt. Ja sam dosad, s obzirom na dosadašnje nerazumijevanje Hrvatske televizije, morao osnovati vlastito filmsko poduzeće "Julio Clovio Croata Film", kako bih sukcesivno realizirao tu ideju o Hrvatima koji su stvarali svijet. Do sad sam snimi tri epizode. Prva je bila "Papa Siksto V.", druga je "Lucijan Vranjanin", a treća je "Marko Antun De Dominis – primas Croatae" Namjeravao sam raditi određenim redom, a ideja filma o Stepincu bila je nešto što sam želio realizirati kasnije. Međutim, nakon što smo snimili tri epizode (u njemačkoj, engleskoj i talijanskoj verziji) i plasirali ih u svijet, za distribuciju našim Hrvatima, prijateljima i neprijateljima, odlučili smo se za španjolsku i portugalsku verziju. Bitno je da tako i naši neprijatelji znaju s kim imaju posla. Kad sam, putujući po svijetu, vidio kako stranci reagiraju na te tri epizode i kako se vani vrlo često Stepinac spominje kao osoba znakovita za situaciju što vlada u Hrvatskoj, u kompleksu izmišljene hrvatske krivnje, zbog guranja te osobe u poziciju koju ona ne zaslužuje i blaćenja ne samo njegova nego i hrvatskog imena, ocijenio sam kako bi u ovom trenutku politički i moralno i te kako bilo potrebno da se snimi film o Stepincu. A kako se radi i na njegovoj beatifikaciji mislio sam da bi bilo dobro i uputno široki krug gledatelja i kod nas i u svijetu i upoznati s tim velikim likom, s tim velikim čovjekom. I tako sam počeo proučavati golem materijal, te shvatio da i ja zapravo o njemu znam toliko malo, zapravo ništa, da je s njim potrebno upoznati svakog našeg čovjeka.


Povijesna točnost i Stepinac

        Bakmaz je – nastavio je Marušić – već napisao tekst za kazališnu dramu o Stepincu, a za mene i novi scenarij za jednosatni TV-film. Dvojica glumaca tumačiti će mladog i starog Stepinca. Biti će interpolirane dokumentarne scene, kako bi se prikazalo vrijeme u kojem je djelovao. Naglasak je na igranom dijelu, koji je pisan na temelju apsolutno točnih podataka. Riječ je o autentičnom tekstu što su ga izgovorili Stepinac i ljudi oko njega. Imali smo sjanog stručnog suradnika, dr. Lava Znidaršića, koji je prijateljevao sa Stepincem. Obavi smo dobar posao i na snimanje filma krenuti ću sredinom travnja. Lav Znidaršić u društvu s glumcem 'Stepinac' 27. 05. 1995., Hotel 'Interkontinental', Foto: EMIL ČIĆ Na Hrvatskoj televiziji situacija se promijenila i direktor Ivan Parać odmah se zainteresirao za već snimljene tri epizode. Pogledao ih je, oduševljen je, a hrvatska će ih publika moći ponovno vidjeti. Sada idemo u koprodukciju s HRTV-om, koji će potpomagati moje projekte. Znači, Stepinac će biti četvrta epizoda, a nakon toga slijedi epizoda o Franji Petriću, filozofu, te o Rudjeru Boškoviću. Epizode će biti prikazane u kasnu jesen, a potom bih počeo snimati nove, tako da bi se svake godine emitiralo po šest epizoda. Mnogi ljudi koji su gledali te tri epizode, koji su vidjeli katalog, smatraju da bi trebalo stvoriti vizualnu enciklopediju "Hrvata koji su stvarali svijet". To je kapitalni nacionalni zadatak, od kojeg ne treba odustati. Stepinacje u toj kolajni zato jer je on osoba koja je srušila najmonstruozniji sustav u povijesti čovječanstva – komunizam. On mora dobiti svoje mjesto ne samo zbog svoje svetosti i pravdoljubivosti, kojoj se u Zagrebu pred njegovim grobom poklonio i naš Papa, nego i zbog žrtava koje su se borile protiv komunizma.







"Očuvanje hrvatske glazbene baštine"

"VELEBIT"
04.08.1995

Piše: Emil ČIĆ



        - Kako je nastala ideja o Osorskim glazbenim večerima?

Marušić  na predstavljanju filma o Stepincu
Marušić: Ideja nastanka festivala nema nikakve veze niti s jednim festivalom, ma gdje utemeljenim. Poslije "Hrvatskog proljeća", kada sam najprije dobio petogodišnju zabranu rada, često sam izbiva iz Zagreba i boravio ovdje u Osoru. I to zato što sam držao da će me ta sredina odteretiti težine svih onih vijesti koje sam slušao u Zagrebu! Vijesti o prijateljima koji su po zatvorima, o onima koji su osuđeni, šikanirani i izbačeni s posla. Imao sam povlasticu, vajda zbog popularnosti serije "Naše malo misto", da me nisu izbacili iz matične TV kuće pa sam primao plaću. No, rečeno mi je da se na poslu uopće više ne pojavljujem. Tako sam se osjetio nepotrebnim, te sam počeo razmišljati kako da budem koristan Hrvatskoj. I došao sam na zamisao da u Osoru osnujem festival, koji će promovirati staru hrvatsku glazbu, koja tada nije bila izvođena, a mi smo imali mnogo skladatelja o kojima se malo znalo. Tako je pomalo sazrijevala i ideja o festivalu koji bi izvodio suvremene hrvatske skladbe, skladbe ljudi čija se djela iz raznoraznih razloga u Hrvatskoj nisu izvodila. I budući da je Osor kultno mjesto hrvatske kulture, koje je bilo odviše zapušteno, mislio sam da je to pravo mjesto u kojem se neke stvari mogu načiniti, obnoviti i obogatiti.

        - Koliko ste praizvedbi dosad izveli?

Marušić: Time ću se egzaktno pozabaviti tek nakon ovog festivala i sve podatke objavit ću u jednom našem zborniku. Pijanist Vladimir Krpan je neku večer rekao kako je ovdje u dvadeset godina nastupio trideset i osam puta, a to znači da sam ja zajedno s njim tu praizveo 38 hrvatskih skladbi. Ove godine (1955.) imamo sedam hrvatskih praizvedbi. Prema tome, ako brojku sedam uzmemo kao nekakvu sredinu, onda je to oko stotinu i četrdeset skladbi. A bilo ih je i više! Npr. kada sam došao na ideju da jedan hrvatski muzikolog ode do Vatikana i pokuša iz vatikanskih arhiva izvući starohrvatsku glazbu angažirali smo Hortus Musicus iz Talina, koji je kroz tri godine praizveo dvadeset i pet skladbi. Prema tome, hrvatskih praizvedbi ima daleko više od stotinu i četrdeset, što smo uzeli kao fiktivni broj.

        - Koji trenuci Osorskih večeri su Vam ostali u najdražoj uspomeni?

Marušić: Mislim da su ključna dva otkrića, a to su pronalasci dr. Miha Demovića, muzikologa, koji je u vatikanskom arhivu pronašao glazbu s područja Hrvatske, pa smo s Hortusom Musicusom načinili dva koncerta u dvije godine. Jedan se zvao Glazba u Hrvatskoj od VIII. do X. Stoljeća, a drugi Glazba od X. Do XII. Stoljeća.

        Osim tih otkrića mi smo ovdje održali i međunarodne muzikološke simpozije na različite teme, kao npr. Hrvatski barok. Tako smo pokrenuli lavinu istraživanja hrvatske glazbene prošlosti i onoga što je postalo klasikom u našem vremenu. I na to smo ponosni: na svakom koncertu smo imali po jednu hrvatsku skladbu. Promovirali smo hrvatsku glazbu u Hrvatskoj i davali smo impuls da se naše stvari izvode i vani. Zapravo, ne postoji ni jedan vrijedni hrvatski skladatelj koji u Osoru nije imao praizvedbu, a kao posebno vrijedno moram spomenuti narudžbe što smo ih dali pokojnom Borisu Papandopulu, koji je specijalno za nas napisao Osorski misterij i Osorski requiem. Ponosni smo na suradnju s Bratislavskom filharmonijom, jer je izvela Papandopulov Osorski misterij, najprije kod nas, a potom i u Bratislavi. Također smo ponosni na suradnju s pokojnim Stjepanom Šulekom, koji je napisao a capella zbor Bašćanska ploča, tim više što se njemu pripisivalo da baš i nije hrvatski orijentiran. Znate, 1978./79. nije bilo lako napisati i izvesti takvo djelo. Ovdje smo praizveli i njegovu Sedmu simfoniju, koju smo potom snimili i izdali ploču. Kao kuriozum moram istaknuti da sam prije prvog festivala snimio ploču sa skladbama što su potom bile praizvedene na otvorenju festivala.

        - Tijekom svih tih godina, u svom radu nailazili ste i na brojne poteškoće……

Marušić: Sve ono što je hrvatsko uvijek je smetalo nekim ljudima. Tako, npr. Stipe Šuvar, koji je tada bio ministar kulture, optužio me da me financira američka CIA, i 1977. g. sazvao je sastanak na kojem je bio i prof. Huml. Prof. Huml je otišao u Osor, vidio o čemu se radi i stao na našu stranu, te je zbog toga smjesta bio duhovno likvidiran. Bio je pošten Hrvat, iz tadašnje strukture vlasti, zbog nas je nastradao i ja sam mu zbog toga neizmjerno zahvalan.
        Mogu vam reći da je bilo još takvih slučajeva i da su ljudi u tim vremenima otvoreno ili prikriveno pomagali festival. A da nije bilo prof. dr. Andre Mohorovičića, koji je također stao na moju stranu, ne znam da li bismo se održali. Neophodno je spomenuti i pokojnog M. Matkovića. Zahvaljujući takvim ljudima uspio sam opstati.


"Očuvanje hrvatske glazbene baštine", razgovor s Danijelom Marušićem, u: "Velebit" 04.08.1995




Go to



Naslovnica   Mario Gjuranec   Akademik Lovro Županović