Josip Magdić (r. 1937. g.)

Skladatelj i ratne note

Josip Magdić, nastup u Kanadi


"Hrvatski vojnik" 10.03.1995./85

Skladatelj Josip Magdić svijetu je pokazao kako se i glazbom možemo odupirati agresiji.

Piše: Emil ČIĆ




         
Josip Magdić, nastup u Monasterevinu, srpanj, 2002. Foto: Emil Čić           U prosincu 1994. godine iz Sarajeva se vratio skladatelj Josip Magdić (r. 1937.). U tamošnjoj sredini bio je redoviti profesor na Muzičkoj akademiji, a u vrijeme najžešćih bombardiranja Sarajeva davao je svoj kulturni prilog održavanju živog kulturnog duha. U Sarajevu su upravo Hrvati odigrali ključnu ulogu u organiziranju raznih koncerata i kulturnih priredbi, a Magdić je bio jedan od njih: svirao je orgulje i klavir, te pisao koračnice za Hrvatsko vijeće obrane. Nedavno je na Hrvatskome radiju dao intervju u kojem je gospođi Bosiljki Perić-Kempf govorio o svojem umjetničkom djelovanju, pa je to bio povod da ga zamolimo za riječ u našem listu (Hrvatski vojnik). Prof. Magdić rodom je iz Ogulina, a kompoziciju je diplomirao na ljubljanskoj Akademiji za glazbu, gdje 1966. dovršava i postdiplomski studij. Magdićeva karijera započinje 1970. godine kad njegova radna sredina postaje Sarajevo gdje je 1989. imenovan za redovnog profesora Muzičke akademije. Ovaj skladatelj u međuvremenu je dobio i nekoliko internacionalnih nagrada – npr. nagradu IX. Međunarodnog konkursa elektroakustičke glazbe u Bourgesu, Francuska (1981.). Ima oko 160 opusa koji su prožeti različitim utjecajima, pa tako i onim folklornim. Po riječima skladatelja "…sam folklor je prikladan kao temeljni, sporedni ili usporedni materijal … (To je) vrijedan materijal koji obogaćuje inspiraciju jednog skladatelja …"

Zapažen u svijetu

         - Zadnje tri godine Vaša karijera intenzivno je vezana za Sarajevo, što je imalo odjeka i u svijetu. Čime su Vas zapazili?
          Josip Magdić: Ako krenemo redom moramo početi od skladbe koja se zove "Bembaša", a napisana je prema pjesmi "Kad ja pođoh na Bembašu". Napisana je za solo klavir i praizvedena je već 8. lipnja 1992. godine na tzv. Ratnoj matineji. To je bila matineja koju je organiziralo Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", a i inače je to Društvo organiziralo obilje kulturnih djelatnosti i za dvije godine ostvarene su dvadeset i dvije ratne matineje. Napisao sam i skladbu "O Najsvetija" (O Sanctissima) u kojoj se osjeća neki krik. Kod nas se odmah pojavilo i nekoliko TV kuća iz cijelog svijeta i snimke naših hrvatskih koncerata obilazile su svijet da se vidi kako se u Sarajevu odvija i kulturni život. Glazbena kultura u Sarajevu započela je od nas Hrvata. Pisao sam također razne koračnice za limeni orkestar kojem sam i dirigirao.
Josip Magdić, nastup u Monasterevinu, srpanj, 2002. Foto: Emil Čić          - U naše vrijeme, kad je konkurencija među skladateljima velika, kad se uzajamno podmeću "klipovi", Vi ste u teškim uvjetima ipak imali praizvedbe. Kako Vam je to uspjelo?
          Josip Magdić: U stvari, tamošnji orkestar nije imao materijala za izvedbu. Stare jugoslavenske koračnice nisu se ni htjele ni mogle izvoditi, pa je to bila šansa da nešto napišem. Na nagovor jednog belgijskog kardinala kasnije je snimljena moja koračnica nazvana "Svečana pjesma". Kardinal je time želio pokazati da se u Sarajevu unatoč svemu još stvara. Ploča je, naime, namijenjena kao humanitarna potpora Sarajevskoj nadbiskupiji i tamošnjim Hrvatima.
         - Kako mislite djelovati u bližoj budućnosti? Što mislite skladati u korist žrtava ovog rata?
         Josip Magdić: Kao izraz prkosa prema srpskom agresoru, po vlastitom nahođenju napisao sam dvadeset i pet skladbi. To nikada nije bilo planirano niti naručeno. Sve sam to htio raditi: dogovarao sam se s izvođačima ili sam skladbe sam izvodio. Stvarao sam elektronsku, scensku i drugu glazbu. Trenutačno nemam nikakvih narudžbi, jer se kulturi ne obraća dovoljno pozornosti. Premda sam privukao pozornost američkog, francuskog i drugog tiska moj jedini honorar bile su dvije kutije cigareta. U Francuskoj sam na orguljama također imao trideset i tri nastupa. Tamo sam pretežito izvodio vlastita djela, a imao sam turneju sa zborom "Trebević". Nastupio sam po gotovo svim gradovima u Francuskoj, u tamošnjim bazilikama i katedralama. To je bilo vrlo zanimljivo i vrlo velika čast. Najveći uspjeh imao sam u crkvi, katedrali Notre Dame u Parizu.




Josip Magdić:
Skladatelj s izvornim osjećajem glazbe


"Hrvatsko Slovo", 30. 06. 2000/271




Josip Magdić, nastup u Monasterevinu, srpanj, 2002. Foto: Emil Čić           Svečani koncert prigodom proslave Velikog jubileja 2000. obljetnice Kristova rođenja vezan je uz ime hrvatskoga skladatelja Josipa Magdića: odigrao se 23. lipnja u zagrebačkoj Katedrali, a održan je izvedbom Magdićeva oratorija "Fidelissima advocata Croatie", op. 181 za soliste, djevojački zbor, mješoviti zbor, orgulje i simfonijski orkestar na tekst fra Vice Blekića. Djelo su pod ravnanjem Mladena Tarbuka izveli Mješoviti zbor i simfonijski orkestar HRT, Djevojački zbor Zvjezdice, orguljaš Mario Penzar i solisti Božena Svalina, sopran, Martina Gojčeta, alt, Hrid Matić, tenor i Berislav Puškarić, bas. Oratorij je na niže potpisanoga ostavio jak umjetnički dojam i, što više, na većini mjesta taj umjetnički dojam bio je čak i najviši: Magdić se u skladanju mjestimice oslanjao na folklor (posebno jako na kraju stavkom Dušo duše Hrvatske), Citharu octochordu (točka 3, 18 st.), ili istarski folklor (točka 13, arija tenora uz ženski zbor), a najviši umjetnički dojam ostavljao je onda kada se nije oslanjao ni na što izvan samoga sebe. Ona prava bujica Božanske inspiracije nalazila se u njegovoj duši i tada je Magdić dosezao vrhunce genijalnoga, čak glazbeno najgenijalnijeg. A kada je posegao za raznim drugim svjetovnim izvorima taj dojam se pretvarao u oscilirajući oslabljeni utisak. Dakle, Magdić je pravi izvorni talent koji posjeduje cjelovit smisao za umjetnički genijalno, i stoga su mu po prirodi stvari morali biti najjači oni dijelovi koji izviru iz njega samoga.
         Oratorij je podijeljen na tri djela: JUTARNJA ZVIJEZDA (brojevi 1. - 9.), POD KRIŽEM (10. - 15), U SVETIŠTU (16. - 24.). Po svojoj strukturiranosti oratorij "Fidelissima advocata Croatie" liči na barokni oratorij, a u svojoj glazbenoj suštini ta glazba je duboko romantična, ali ne u smislu zakašnjelog stilskog izraza već u smislu najdubljeg emocionalnog iskaza sredstvima proširenije tonalne harmonije i tome adekvatnog kontrapunkta. Uvodni preludiji zvuče moćno, i katkada podsjećaju na Slike s izložbe Musorgskoga ili oratorij Aleksandra Nevskoga od Prokofjeva, no ne u smislu plagiranja motiva već u smislu dojmljivog orkestralnog efekta. Dio Jutarnja zvijezda jest niz najefektnijih stavaka koji fasciniraju svojom nadnaravnom ljepotom, drugi dio Pod Križem, niz je lamentacija, zbog čega je glazbu teže slušati, jer traži veću pažnju, a treći dio U Svetištu, ima pravi sakralni, kultni, veličanstveni ugođaj u kojem autor riječima svoga pjesnika veliča hrvatsko nacionalno (Tvoj lik je na našim zastavama) da bi u idućim stavcima Sv. Bogorodici, kojoj je djelo, uostalom, i posvećeno, uputio laude i molitve snažnog izričaja. Po općem dojmu ovo djelo bi moglo biti najvažnije i najsnažnije Magdićevo djelo što ga je uopće napisao u životu.
          Što se tiče orkestra, zbora i solista, njih je zbog pretjerane jeke u Katedrali teško točno procijeniti, no izvan svake sumnje je da su zbor Zvjezdice i Mješoviti zbor HRT bili dobro uvježbani i da su zajedno s orkestrom HRT pod Tarbukom postigli svojevrsni maksimum. Solisti nisu pravili greške, ali su se u katedrali slabo čuli, a naš veliki orguljaš Mario Penzar savršeno je muzicirao pri izvedbi teških stavaka za orgulje koje mu je napisao orguljaš (Magdić). Ovo djelo koje je trajalo oko sat i dvadeset minuta nije bilo dosadno za slušati: jednom intonirano plijenilo je trajnu pažnju. U zadnjoj fazi svoga stvaralaštva Magdić je počeo dosizati najviše vrhunce. Tako treba.


Go to





Naslovnica   Prerad Detiček   Mario Gjuranec
Popis / Register / Das Verzeichnis (1) (2) (3)