Emil Čić, 
hrvatski 
glazbenik i publicist Križarski grb Emila Čića


'križarski amblem' Emila Čića AMAC - HRVATI
KOMENTAR
Hrvatska u Kristu!

 





Ideologije kao surogat za vjeru:
Nove religije - hereze XX. i XXI. stoljeća i njihov utjecaj na Hrvatsku


"Fokus", 2. II. 2007/351

Piše: Emil Čić


      U knjizi Alaina de Benoista «Komunizam i nacizam» na 105 stranici, u šesnaestom znanstvenom eseju o totalitarizmu, na samome početku nalazimo središnju definiciju čitavog problema našeg «Novoga Doba». Autor direktno i jasno kaže «…MODERNE SU IDEOLOGIJE SVJETOVNE RELIGIJE. Oslanjaju se na laicizirane teološke koncepte. Ta se tvrdnja odnosi osobito na totalitarne sustave, čiji su milenarističku i mesijansku odrednicu u prošlosti provodile kršćanske hereze. Poput nekih drugih autora (Waldemar Gurian, Eric Voegelin, Jean-Pierre Sironneau), Raymond Aron je moderne totalitarizme opisao kao "političke religije" ili "svjetovne religije", dakle, kao "doktrine koje u dušama naših suvremenika zauzimaju mjesto vjere i ovdje duboko, u daljini sutrašnjice, i uz novo društveno uređenje koje valja stvoriti, smještaju spas čovječanstva". Ideologija ovdje, očito, zauzima glavnu ulogu. Više proučavatelja totalitarnih sustava, poput Alaina Besancona, Michela Hellera ili Francoisa Fureta, opisali su ih kao "ideokratske režime". Taj opis odgovara prije svega sovjetskom sustavu…», kojeg je (u varijaciji) i Titova Jugoslavija bila jasna kopija! «…Ta se ideologija, poput vjerskih doktrina predstavlja kao bit dogmatske strukture, nositeljica apsolutnih sigurnosti, koja drugim idejama pripisuje ulogu loše savjesti ili mistifikacije, čiji je cilj zataškati stvarnost 'osnovnih uloga'. Kao takva, nastavlja se na posljednju znanost o povijesti ili životu, a njezini koncepti i osnovna načela postaju istine koje isključuju sve ostale…» (str. 106) Istina se posprema "pod tepih": I dok je kršćanstvo svoj dogmatski autoritet crpilo iz Boga (konačna spoznaja na temelju biblijske Objave i apostolskih čuda po Božjoj vlasti), ideologije koje su odbacile kršćanstvo i Božji autoritet po Crkvi svoj su autoritet crpile iz vlastitih ideologa, kao apostola i proroka boljeg svijeta bez kršćanskog Krista (Marx, Lenjin, Staljin, Tito, Hitler, i danas ideolozi globalizma, Ujedinjenog Svijeta, Ujedinjene Europe - nove totalitarne religijske hereze u kojoj Boga nema…). Zanimljivo, ali u konkretnoj analizi ideologija i žrtava, de Benoist je točno ukazao i na to da španjolski general Francisco Franko nije bio ni nositelj ni predstavnik nove ideologije fašizma, već katolički general, s minimalnim brojem ratnih žrtava (u usporedbi sa svima ostalima)!: jedino je nacizam svrstan u isti red s komunizmom i s – globalnom liberalnom demokracijom! Da ne bude zabune de Benoist ostavlja dojam pisca koji nije vjernik: kod njega nema teološkog kršćanskog stajališta! Naprosto, došlo je vrijeme za raščišćavanje pojmova i sadržaja!
      Uistinu je zanimljivo da su se sve te nove «religije» natjecale u zločinima, te je tako u XX. stoljeću komunizam zauzeo prvo mjesto sa preko stotinu milijuna žrtava, nacizam je stigao na drugo mjesto, dok u cijeloj toj pripovijesti ni «liberalna demokracija» nije ostala izvan rang liste ubilačkih ideologija/religija. Što više, s par stotina milijuna kolonijalnih žrtava diljem svijeta, kroz čitavu povijest, čija se krv u ime «Novog svjetskog poretka» lije i dan danas, globalistička demokracija zauzela je prvo mjesto među koljačkim političkim religijama (ispred komunizma i nacizma!), i k tome, pokazalo se da liberalnoj demokraciji, komunizmu i nacizmu u pozadini stoji ista i poticajna koljačka inspiracija francuske revolucije, koja se od 1789. vodila protiv Katoličke Crkve, francuskog kralja i svakog kraljevstva, ako je ono vjerno idealu kršćanske teokracije! (Svi modeli suvremenih religija: liberalni totalitarizam, komunizam i nacizam, imaju svoje modele u francuskoj revoluciji). Do istovjetnih zaključaka o tim pitanjima došao je i engleski autor Michael Burleigh u svojoj knjizi «Zemaljske sile» (Earthly Powers, London 2005, Harper Perennial)!!!
      Ako u kontekst ove rasprave stavimo razmatranja hrvatskog renesansnog književnika Marka Marulića (koja je izvrsno izložio N. Stanković u članku «Moć i nemoć filozofa u Instituciji Marka Marulića», Život 2006/4, Zagreb) onda s kršćanskog gledišta naciste i globalne demokrate možemo svrstati u kršćanske heretike, koji skrivaju svoj sotonistički izvor i tendenciju, dok komuniste svih boja i vrsta slobodno možemo definirati kao direktne sotoniste, osporavatelje Boga živoga na kojem sve počiva (po Bibliji istu je stvar, poput komunista, učinio Sotona: kao i komunisti, bio je pobunjenik protiv monarhije Božje svevlasti, bio je rušitelj «starog poretka» i svih vrijednosti, kao i komunisti - u pakao je za sobom povukao trećinu anđela: tako su i komunisti u Rusiji napravili pakao i pobili četvrtinu stanovnika. Vidi: De Benoist, fusnota str. 22, prema znanstveno neosporivim podacima). Lijepe analogije.
      Kod Nikole Stankovića o Marulićevu «Protiv pogana», među ostalim, nalazimo i ovo: «…Marulićev 'protiv' je najoštriji protiv tvrdokornih krivovjeraca. Krivovjercima se ovdje drže oni koji poznaju Sveto Pismo, a ne oni koji za njega nisu nikada čuli.…(…) Krivovjerci su, naime, "pokušali potkopati Sveto pismo, iskriviti njegov smisao, okaljati istinu i uvesti sljedbe koje sadržavaju najbezbožniju zabludu i najpogubnije učenje"…» (str. 401) Krivovjerci su ovdje heretici svih vrsta, pa tu spadaju i nacisti: njihova hereza sastojala se u tome da su, doduše uz prihvaćanje tradicionalnih vrijednosti kršćanstva, kršćanstvu nastojali pridodati kategorije protivne kršćanskim učenjima: nauk o čistoći rase (nasuprot doktrine o ravnopravnosti ljudi pred Bogom, iz kojeg svi ljudi proistječu), nauk o pravu jačega (nasuprot kršćanske doktrine milosrđa), poganske tibetansko-hinduističke simbole sunca (izokrenuta svastika) itd.
Narudžba za knjigu 'Globalizacija i hrvatski nacionalizam'      Hereze su i demokracije svih vrsta: njihovo promicanje homoseksualizma i prava na «istospolni brak» provođenje je protuprirodnog i nedopustivog odnosa radi kojeg je Bog spalio Sodomu i Gomoru, zbog teške uvrede koju su mu grješnici uputili grijesima te vrste. Pljačkaški kapitalizam «demokracija», koji narodima otima tvornice, zemlju, vodu, turizam, i pretvara ih u jeftinu radnu snagu i umiruće roblje, u suprotnosti je s kršćanskom staleškom demokracijom prošlih stoljeća, gdje si staleži surađivali na rješavanju zajedničkih problema. Suvremene «demokracije» pokazuje svoje ubilačko lice ne samo u vidu poganskog robovlasničkog uređenja, koje nema nikakvih obzira, već i u beskonačnim pljačkaškim ratovima kojima istrebljuje narode i rase; nije važno propovijedaju li oni rasizam ili ne. Bitno je što stvarno čine: istrebljuju sve narode koji im smetaju i to gore od samoga Hitlera. (Sjetimo se Vijetnama, Kambođe, atomske bombe na Japan, bombardiranja civilnih ciljeva u Njemačkoj, pokolja kolonizatora u Africi itd). Privilegirani «imaju pravo» vladati, stoga vlada pravo jačeg, a na vlasti svih «demokratskih» država, rotiraju se sporazumaške «elite» raznih stranaka, koje čitavo vrijeme međusobno surađuju protiv narodnih interesa.
      U svijetlu iznesenih činjenica, jasno je da je ZAVNOHovska ideologija, koja i sada živi u Hrvatskoj, u suprotnosti s legitimitetom nacije i države: komunisti su protiv svakog prava uzurpirali pravo da vladaju – silom. Narod ih je 1990. formalno uklonio s vlasti, ali komunistička ideologija ostala u fragmentima Ustava, ulice imaju nazive po hrvatskim krvnicima, a po pravim domoljubima javno se pljuje.
      Zanimljivo je, u svjetlu svega toga proanalizirati nedavnu stranačku povijest Hrvata: prema katoličkom intelektualcu Ivi Lendiću (Dubrovnik, 1908.- Argentina, 1982.), koji je u hrvatskim katoličkim i nacionalnim krugovima bio urednik najuglednijih hrvatskih tiskovina između dva rata, proizlazi da je dosadašnje povijesno prikazivanje najvažnijih hrvatskih stranaka u razdoblju 1918. - 1945. u cijelosti krivotvoreno (ili u najmanju ruku manjkavo), jer u skladu i s gore prikazanom shemom o poganizmu suvremenih ideologija, proizlazi da je jedina prava fašistička stranka u Hrvatskoj bila - Hrvatska Seljačka Stranka Vlatka Mačeka! Naime, ovaj je g. 1939. otvoreno Mussoliniju nudio sve ono što mu Pavelić nije niti obećavao niti dao: Hrvatska je, po Mačeku, trebala dobiti status kakvu je imala Albanija («Božji kotači», Split 2001, Laus, str. 87/ svjedok povijesti, koji citira dokumente i memoare), a čitava ideologija HSS u praksi se na selu provodila kao protukatolička hereza (pripremili su teren za partizaniju!), koja je silom suzbijala djelovanje bilo koje druge stranke na Hrvatskome tlu! HSS je prvi osnovao konclogore – za hrvatske nacionaliste!
      Što se tiče, Ustaša moramo ukazati da ova stranka nije pripadala niti jednom vjersko-heretičkom strujanju: poput falange Francisca Franka, u Ustaše su ušli katolički mladići i intelektualci, koje je masonsko-fašistički HSS ignorirao, a četništvo progonilo, i oni su u pravaškoj ideologiji (koja je prožeta katoličkim, kršćanskim načelima) nastavili njegovati tradiciju hrvatskog katoličkog križarstava, koje je tisuću godina branilo Hrvatsku od nasrtaja Azije! Sve što su iz Njemačke i Italije prihvatili, bio je izvanjski «dekor» europske desnice (rimski pozdrav, zakonodavstvo itd), koja je otišla u heretične ekstreme. Kao što danas ne znamo odbiti odlazak vojnih misija u Afganistan, tako ni tada Hrvati nisu znali kako odbiti da idu onamo kamo su to snažnije sile od njih zahtijevale.
      Spomenute knjige i rasprave inspirativni su idejni vodič za točnu analizu hrvatskih ideologija; Hrvatske seljačke stranke, pravaštva i Ustaškog pokreta u razdoblju 1928. – 1945. kao i za analizu srpskog četništva s druge strane: četnici su od svjetskog globalizacijskog fašizma oslobođeni od ispravne povijesne ideološke kvalifikacije, ali njihovi su simboli masonski (kokarda), a ideologija nacističko-koljačka (Hrvati su pometeni iz svoga Srijema i iz svoje Bosne, dok istovremeno Hrvati nemaju pravo protjerati napadače); na temelju ispravnih analogija i rezultata dolazimo do ispravnih definicija, pa se nakon svega više ne bismo smjeli dati varati od lažljivih propagandista «Novih svjetskih poredaka»! Hrvatska mora ići svojim putem, za svojim interesima, u skladu s katoličkom vjerom, koju nam valja obraniti od novih političkih hereza i heretika.



  


Naslovnica

   Sveti Augustin   Sotonistička tajna vlada Britanije   General Bobetko
Kako djeluju: Vijesti iz jedne obične zagrebačke novine


Progonstvo Hrvata