Emil Čić, 
hrvatski novinar, 
glazbenik i publicist
'križarski amblem' Emila Čića HRVATSKA U SRCU
Glazba i glazbenici
Musicology - Muzikologija
Ukupni broj posjeta ove web stranice




Hrvatskom vlada osrednjost



                  U prostorijama Hrvatskog društva skladatelja, Berislavićeva 9, 05. prosinca 2005 održana je tribina pod geslom «Naš glas protiv», koju su organizirali Hrvatsko društvo skladatelja i Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika. Povod okupljanju bili su aktualni događaji oko izbora i imenovanja novog ravnatelja Zagrebačke filharmonije, pa smo tim povodom porazgovarali s donedavnim ravnateljem Berislavom Šipušom, i to radi toga što je Šipuš odista zaslužan da se u samo par godina Filharmonija digla na razinu pravog svjetskog simfonijskog orkestra. Ne još tako davno taj orkestar je imao mnogo toga što smo mu primjećivali kao umjetnički osrednje ili loše. Oni koji su pratili moje kritike mogli su vidjeti da je pohvala orkestru bilom sve više. A evo što smo saznali o događajima oko Filharmonije:

                 Berislav Šipuš

- Kako vidimo, iz smjene ravnatelja Filharmonije nastao je čitav jedan škandal. Što se u stvari događalo?


Šipuš : Sada kada su stvari stavljene na jedno mjesto, ne kažem na svoje mjesto, sada možemo iscrtati jednu kronologiju događaja. O tome se govorilo i
na tribini «Hrvatskog društva skladatelja» koja je održana pod naslovom «Naš glas protiv». Plan za moju smjenu, naravno, napravljen je puno prije, ali realizacija tog plana trajala je oko mjesec do dva mjeseca, a toliko otprilike traje i tijek jednoga natječaja. Kada je raspisan natječaj javila su se dva kandidata od kojih je jedan bio Miljenko Puljić, član Zagrebačke Filharmonije, glazbenik sekcije drugih violina tutti, a drugi sam bio ja – dosadašnji ravnatelj Filharmonije. Obojica smo predali naše programe, a prvo tijelo koje je odlučivalo o nama bio je orkestar Zagrebačke Filharmonije. Na glasovanju, na kojem orkestar svojem Upravnom vijeću daje mišljenje o kandidatima, gospodin Puljić je dobio trideset glasova a ja pedeset i šest od mogućih osamdeset i šest. Prisutnih je bilo 97 ljudi, a jedanaest je listića bilo nevažećih. Po toj logici orkestar je Upravnom vijeću dao svoje pozitivno mišljenje mome programu rada i prijedlogu za slijedeće četiri godine: podržao me kao svog kandidata. S tim mišljenjem su dva člana Upravnog vijeća trebala otići na sastanak na kojem se raspravljalo o kandidatima. Međutim, ispalo je da se o kandidatima nije raspravljalo, nije se raspravljalo niti o prijedlozima programa. Predsjednik Upravnog vijeća Lovro Lisičić predložio je tajno glasovanje Upravnog vijeća, koje se inače nikada nije radilo, i od pet glasova (tri daje Gradska skupština) ispalo je da su tri glasa izglasana za g. Puljića i dva za mene. Ono što je simptomatično za nelegalnost toga glasovanja jest to da je jedan član orkestra iz Upravnog vijeća glasovao za g. Puljića, iako je naputak članova orkestra bio da predstavnici orkestra kažu mišljenje orkestra. To je tzv. elektorski sustav, koji primjenjuje orkestar Filharmonije. Predstavnici štite mišljenje i stav orkestra! Na žalost, član vijeća mislio je bitno drugačije i bio je spreman napraviti tako nešto i to je bitno utjecalo na ishod glasovanja. Nakon toga takav prijedlog otišao je Odboru za imenovanje Gradske skupštine, koji pak za mišljenje pita gradski ured za kulturu, a Gradski Ured za kulturu koristi se uslugama Vijeća za glazbu pri tome Uredu, gdje sudjeluje pet članova. Na raspravi tog vijeća glasovi su bili podijeljeni dva prema dva, a gđa Hana Breko nalazila se u Luxemburgu i elektronskom poštom je dostavila mišljenje da se ne slaže s izborom i da ne daje glas Miljenku Puljiću. I tako, Vijeće za glazbu nije dalo pozitivno mišljenje o Miljenku Puljiću, ali bez obzira na to Gradski ured za kulturu šalje – pozitivno mišljenje! Odbor za imenovanje stavlja stvar na dnevni red Odboru za kulturu gradske skupštine koji također o g. Puljiću ne daje pozitivno mišljenje, to se vraća Odboru za imenovanje i ovaj odbor pred Gradsku skupštinu ipak stavlja predmet o glasovanju povjerenja g. Puljiću i tako on biva izabran glasovima čudne koalicije u kojoj su se sastali SDP, HDZ i HSP. To sve govori da je g. Miljenko Puljić kandidat postao nelegitimnom odlukom Upravnog vijeća i da niti jedno stručno vijeće o Puljiću nije dalo pozitivno mišljenje: Gradska skupština unatoč tome ga izabire. Ovo nam govori da nisu bili važni stručni kriteriji i da je odluka bila politička odluka. Od svog Upravnog vijeća sam uvijek nakon izvješća o turnejama dobivao jednoglasna pozitivna mišljenja, iako sam imao problema s donedavnim šefom-dirigentom Vjekoslavom Šutejom. I zapravo taj problem sa Šutejom bitno je utjecao na proceduru. Iza svega stoji jedna pakt, jedan kompromis gradske politike Duška Juštine, Pavla Kalinića i u ovom slučaju čak i Gradonačelnika Milana Bandića, koji je pred svima javno kazao da takvu «veličinu» kao što je V. Šutej nitko neće otpuštati.

- Dobro, ali taj Šutej je jedan blijedi dirigent; u usporedbi s jednim Patrickom Furnillierom kojeg je uspio odstraniti Šutej je umjetnički beznačajan. Ostao je gorki dojam (a imam i takvih saznanja) da je Šutej oko sebe počeo mesti velike dirigente da bi svoju malenkost ugurao u prvi red. Kolika je njegova stvarna sposobnost da sebe i dalje nameće u hrvatskim uvjetima u kojima osrednjost načelno vlada a genijalnost biva potlačena?

Šipuš: Što se tiče prošlog razdoblja, ove godine u mjesecu travnju, na Upravnom vijeću Zagrebačke filharmonije na kojem se trebalo raspravljati o programu 2005/6 napao ravnatelja tj. mene, tražio moju ostavku, tj. da me Upravno vijeće razriješi dužnosti s optužbama da mu ja onemogućujem rad, da on uz mene ne može raditi, da sam ja ovdje iz svojih nekih karijerističkih želja, da se za mene na Akademiji čuva mjesto jer ja prof. Paraću naručujem novu skladbu. Klevetama je pokušao dokazati da on nema ništa sa planiranjem sezone 2005/6. Uvidom u elektronsku poštu koju smo s njim razmjenjivali dok je dva mjeseca bio u Americi, vidljivo je da njegove tvrdnje nisu istinite: mi smo ovdje radili a on je slao primjedbe. Nakon što je Upravno vijeće odbilo razgovarati o mojoj mogućoj ostavci Šutej je započeo svoju kampanju koja je kulminirala opisanom procedurom. Miljenko Puljić nije ništa drugo nego eksponent Vjekoslava Šuteja, figura koju je postavila politika, a koja bi trebala omogućiti da se Vjekoslava Šuteja vrati na mjesto šefa – dirigenta. Naime, što se dogodilo? Dana 29. kolovoza, pred prvu probu sa Zagrebačkom Filharmonijom i pred japanskom turnejom Vjekoslav Šutej dolazi pred orkestar i izjavljuje da on na turneju neće ići, ja bih rekao iz razloga koji su samo njemu poznati. Uvijek je navodio nekoliko razloga, a najvažniji razlog je zapravo novac.

- A drugi razlog je možda to što bi Japanci uvidjeli prave dimenzije tog dirigenta, a oni nisu umjetnički slijepci poput Amerikanaca, imaju i cijene dobar ukus …

Šipuš: Vjerojatno i zato. Možda je računao s time da će bez njega propasti sve turneje: Japan, Meksiko i Milano, jer je bio predviđen za te nastupe. Nije se dogodilo to što je očekivao. Našli smo zamjenskog dirigenta za Japan, to je bio maestro Johannes Wildner, dok je mladi Ivan Reepušić bio zamjena za ekspo-2005 u Japanu. Maestro Alun Francis preuzeo je meksičku turneju, a maestro Michel Tabačnik nekoliko drugih koncerata.

- Primjetno je, i prema mojim vrlo oštrim kriterijima, da je najbolji dirigent bio Patrick Fournillier. Kako to da je Fournillier morao otići a nametnuo se slabiji – Englez Francis Alun?

Šipuš: Ne bih rekao da se nametnuo. Spomenuti ću jednu stvar: kada je maestro Fournillier oddirigirao svoj zadnji koncert i kada smo Šutej i ja počeli razgovarati o novim sezonama Šutej nije želio neke dirigente. Od domaćih dirigenata nitko ga nije zanimao osim maestra Dešpalja i Horvata, kojima je dopustio da imaju svoje koncerte. Šutej nije želio Barezu, nije želio Tarbuka, otpisao je Britvića, jednom je dao šansu za koncert Fačiniju, ove godine je to Lipanović, a iduće godine šansu je trebao imati Tonči Bilić. Šutej je po jedan koncert davao mlađem dirigentu ili dirigentu srednje generacije. Šutej je bio apsolutno protiv toga da dolazi Julijan Kovačev, Nikola Luisotti, da dođe Patrick Fourniillier (genije!, prim. EČ), da dođe i Alun Francis…

- Ako je to tako, otkuda jedno osrednjem dirigentu takva politička i kadrovska moć: da odlučuje o nekom tko je neusporedivo veći od njega? Gdje je tajna takve moći odlučivanja?

Šipuš: Kada se radi o programu Zagrebačke filharmonije to nema toliko veze s politikom nego s određenim stručnim kvalitetama ljudi s kojima želimo surađivati. Određene dirigente sam branio koliko sam mogao, uključio sam i Fournilliera i Francisa itd, ali nisam uspio. Alun Francis u ovoj sezoni ima predviđena samo dva koncerta a u idućoj jedan! Ostali smo kod toga da maestro Dešpalj i maestro Horvat imaju jedan ili dva koncerta! Ali ovo je znakovito: nikada od maestra Šuteje nije došao niti jedan prijedlog tko bi trebao doći dirigirati, osim pozitivnih izjava o Seijiju Ozavi ili Zubinu Mehti, što je u našim financijskim i političkim prilikama, ako hoćete, jest gotovo nemoguće. Uspjeli smo dobiti Georgijeva i Kitaenka, velika imena i cijenjeni dirigenti, dobili smo natrag Hagera, Kazshija Ono i Kogana. Iali smo niz dirigenata vieoke kvalitete i niz profesionalaca s kojima je Filharmonija trebala kontinuirano raditi. Međutim, dirigent Šutej je zapravo djelovao destruktivno: kada se javio za šefa dirigenta postavio je program u tri točke, a to je da su 1. potrebni odlični dirigenti i solisti koji daju image orkestru, a i radi se s najboljima pod 2. je napisao da su turneje i gostovanja neobično bitni za orkestar, jer na taj način orkestar postaje jedno tijelo, a osim toga naš orkestar je najbolji veleposlanik hrvatske kulture i on će se potruditi da u to uvjeri naše političare i 3. orkestar Zagrebačke filharmonije mora početi snimati i izaći na tržište s nekim CDom. Niti jedan od ta tri prijedloga, dakle, baš ništa nije realizirao! U dvije i pol godine njegova mandata Zagrebačka filharmonija nije imala niti jednu turneju, koju bi on dogovorio, niti jedno snimanje koje je on dogovorio i niti jedan dirigent nije došao zato jer bi ga on pozvao! Prema tome, ovo dovoljno govori koliko je radio na organizacijskom planu. To možda govorio i o tome koliko kontakata ima vani i tko su njegovi prijatelji. Mogu kazati da su svi dirigenti koje sam do sada nabrojao, uključujući i Kitaenka, Fournilliera, Kovačeva itd su dirigenti koje sam ja doveo: moram reći da sam i Aluna Francisa upoznao u Milanu kada sam dirigirao orkestrom «Giuseppe Verdi» kojem je on bio šef-dirigent! Masa ljudi došla je zbog mojih poziva i, što moram zadržati u diskreciji, po puno nižim cijenama! Za Zagrebačku filharmoniju bila je bitna umjetnička i ekonomska računica da si može priuštiti jednoga Kogana ili jednog Kitaenka. Mogu samo reći da su njihovi nastupi bili zamalo poklon. Šuteje krenuo da agresivno riješi svoj problem, ali držim da glasovanje orkestra 2. rujna 2005 godine, gdje je maestru Šuteju izglasano nepovjerenje u odnosu 64 prema 30 glasova za nastavak suradnje bitna stvar u čitavoj priči; orkestar Šuteja ne želi za svog šefa dirigenta niti želi s njime surađivati.

- Kako se riješiti te blažene osrednjosti? Ovakav slučaj svuda prodire, a malo tko ga na stručnoj razini hoće: koji su mehanizmi izbavljenja iz te situacije?

Šipuš: Problem je došao do svoje kulminacije. Problem naše hrvatske osrednjosti je u tome da struka uopće nema pravo na odlučivanje. To joj se konstantno uskraćuje. Vi ili ja možemo kazati «Mislim da vam taj čovjek nije dobar za taj i taj posao», međutim, političke odluke su takve da struka odlazi u drugi plan, pred vas dolazi čovjek koji je osrednje kvalitete i on počinje vući u osrednjost. Ne bih rekao da V. Šutej ima političku moć, ali očito je da velika većina naših političara «pada» na njegov image koji je, kako ste rekli «blijeda zvijezda», ali u stvari nije zvijezda. Uostalom, maestro Šutej ima dosta problema što se tiče posla, jer on u razdoblju od 1. rujna do 31. prosinca nije dirigirao Filharmonijom i zamijenilo ga je pet dirigenata, a tih pet dirigenata Zagrebačku filharmoniju stajalo je cca 40.000 eura sa spomenutim turnejama, hotelima i koncertima u Zagrebu, a on sam je porezne obveznike i građane Zagreba stajao 32.000 eura, jer njegova plaća iznosi 8.000 eura i dalje mu se isplaćuje jer se Šutej nalazi u otkaznom roku! Međutim, da zaključim. Orkestar je rekao da s njime više ne želi surađivati, a politička odluka bila je da se postavi Miljenka Puljića i da se preko njega pokuša vratiti Šuteja kao šefa-dirigenta. Orkestar je na tribini koju je organiziralo Hrvatsko društvo skladatelje i Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika, pokazao da drži do svojeg mišljenja. A orkestar Zagrebačke filharmonije ima legitimno zakonsko i statutarno pravo odlučivati o svome šefu-dirigentu, o svojoj sudbini i o njegovoj sudbini. Orkestar ima pravo birati i odlučivati. Ukoliko politika pregazi to pravo onda je to kraj Zagrebačke filharmonije.

Emil Čić

Berislav Šipuš


«Fokus» 30. 12. 2005/294