Emil Čić, 
hrvatski 
glazbenik i publicist Križarski grb Emila Čića


'križarski amblem' Emila Čića AMAC - HRVATI
KOMENTAR
Hrvatska u Kristu!

 





Recenzija:
EMIL ČIĆ – TIRANIJA I OLIGARHIJA –


Umjesto predgovora knjizi

Piše: Antun Abramović


Narudžba za knjigu 'Tiranija i oligarhija'       Najnovija knjiga poznatog autora i publicista Emila Čića zaslužuje našu osobitu pozornost. Naime, iako danas u Hrvatskoj izdavači često izdaju mnoge strane autore koji se bave (više ili manje uspješno) tzv. „teorijama urote“ (što god to značilo), rijetki su hrvatski autori koji će se upustiti u takovu temu. Zašto je tomu tako? Čini mi se da hrvatski intelektualci još uvijek tvrdo spavaju iako se u njihovom okruženju (u i oko Hrvatske) zbivaju epohalne promjene. Hrvatska ulazi u Europsku Uniju i NATO što će posve sigurno odrediti pravac hrvatske društvene zbilje daljnjih pola stoljeća, ako ne i više. Odluke danas postat će stvarnost sutra – s nesagledivim posljedicama. U isto vrijeme većina hrvatskih znanstvenika, političara, filozofa, sociologa, povjesničara ili šuti, ili se žučljivo svađa oko najnovije prošlosti ili poslušno prima sitniš opravdavajući nedjela mondijalista i globalizatora.
      Emil Čić, čiji je opus postao vrlo impresivan, ne misli tako. Njega zanima okruženje Hrvatske danas, on pokušava proniknuti strategiju hrvatskih protivnika jučer, danas i sutra.
      Prije svega, Čić ne gleda na povijest Hrvatske i svijeta očima povjesničara pozitivista i materijalista. Kao vjerniku blizak mu je idealizam, no dobro se čuva idealističkih zabluda držeći se, kako on to veli, „pragmatizma“. Poetik povijesti on je i tvrdi i čvrsti realist – zna da je politika umijeće mogućega. Kao filozof povijesti posve realno razumije zašto danas Europskom Unijom, pa i Hrvatskom vlada oligarhija koja radi na zatoru duhovne pa i materijalne snage Hrvata. Njemu je kao i Berdjajevu očito da je „Weltgeschichte“ ujedno i „Weltgericht“ – ali ne onaj u Den Haagu!
      Na optuženičkoj je klupi oligarhija – ali posebice ona Velike Britanije. Čić uočava paradoks – tek kada se odrekla svog kolonijalnog imperija – Britanija je postala duhovni imperij! Najveće je to i briljantno djelo britanske kraljevske kuće i United Grand Lodge of England. Demon Britanskog Carstva uselio se u najmoćniju silu svijeta – SAD. To je ta skrivena bojišnica koju nam autor otkriva. Ujedinjene nacije samo su kazalište s lošim glumcima i opakim redateljima. Opaki duh dakako ima svoju zanosnu ideologiju – dobro i ništa nego dobro svim narodima i državama. On nastupa pod krinkom idealizma, humanizma, pa često i vjere! Time se Čić vrlo uspješno bavi u drugom dijelu svoje knjige. Što je to „Novi svjetski poredak“ i „Novo doba“ kao njegov spiritualni program? Čić ne oklijeva niti sekunde – radi se o običnom sotonizmu koji se pojavljuje kao sekta s ambicijama religije. Malo je danas autora, a u Hrvatskoj ne znam niti jednoga, koji bi se to usudili napisati, dapače i argumentirati. Možda je najveće dosadašnje dostignuće „Novog doba“ perfidni i puzajući intelektualni terorizam koji autorima nameće nevidljive okove straha pod krinkom „političke korektnosti“. Čića to uopće ne zanima, on ne pokazuje nikakav strah niti obzir prema Zlu. Zašto je tomu tako otkrivamo u tekstovima o smislu kraja povijesti, Apokalipsi i Posljednjem sudu, kao i u tekstu kojim Čić duboko ulazi u Krista kao suca naših pojedinačnih i skupnih sudbina. Krist nije samo Otkupitelj, on je i središte i smisao povijesti Čovjeka (kao Bogočovjek). Stoga će i oligarhije nestati i raspasti se kao kula od karata. Autor nam poručuje da u areni borbe sa Zlom moramo ustrajati pri čemu nam je Krist jedini saveznik.
      Napokon, posljednje poglavlje zbirka je tekstova o odnosu umjetnosti i ideologije, dijelom na hrvatskom primjeru. Sve u svemu zbirka tekstova Emila Čića otkriva nam kao filozofa povijesti, ideologa hrvatske suvremene političke misli i kao teologa. Mnoge vrijedne misli rasute po novinskim člancima (koji danas jesu a sutra nisu) time su ušle u korpus hrvatske povjesnice, filozofije i teologije. Je li moglo biti bolje i za autora i za čitatelje?
      Posve sumnjam. Koliko će od djela ostati tijekom vremena nije stvar autora nego izvora njegovih misli. Svaki autor koji duboko zaore zna da je samo svoj plug posudio Bogu. Na njemu je, a ne na nama da na njivi uopće nešto nikne – posebice pšenica. Stoga poželimo da ova njiva bogato rodi, a autoru još više ovakvih djela – jer će tada misija biti ispunjena.



Zagreb, 21. svibnja, 2008.




  



Naslovnica

   Sveti Augustin   Sotonistička tajna vlada Britanije   General Bobetko
Moji gosti: Kako je hrvatsko novinarstvo
      postalo špijunsko-iz nedavne povijesti



Progonstvo Hrvata