Emil Čić, 
hrvatski 
glazbenik i publicist Križarski grb Emila Čića


'križarski amblem' Emila Čića AMAC - HRVATI
KOMENTAR
Hrvatska u Kristu!

 




Vrijeme za razotkrivanje laži


Obračun s promičbenim lažima



Piše: Emil Čić


Narudžba za knjigu 'Eseji o glazbi'

      Knjiga “Stoljeće ljevičarskih laži hrvatskom narodu” Geze Zakea dolazi u vrijeme kada je drskost neokomunizma u Hrvatskoj dostigla svoju kulminaciju. To je bio jedan od dobrih razloga da se ova knjiga pojavi upravo sada. U knjizi autor razotkriva agresivnu propagandu neokomunista, koji su se zakrabuljili pod krinkom “antifašizma” da bi opravdali svoje postojanje i hrvatski staljinizam poznat nam kao titoizam, “Narodno-oslobodilačka borba naših naroda i narodnosti”, i tome slično. U povijesnoj analizi gosp. Zake iznosi dubine apsurda službene promičbe u Rep. Hrvatskoj, kojom uglavnom vladaju članovi bivšeg Saveza Komunista Jugoslavije, te je lustracija u Hrvatskoj upravo zato nemoguća, jer komunisti s vlasti ne mogu uklanjati sami sebe. K tome, imajući dovoljno vremena za svoju organiziranu djelatnost, oni su na vlast doveli i svoje mlade gojence tipa Zorana Milanovića i mnoštvo poltrona, te je tako svaki oblik prave narodne demokracije u Hrvatskoj postao nemoguć. Neokomunisti nadziru novac, medije i institucije, te ono što “đavlu u habitu” otkriva identitet jesu rep i kopita izražena u činjenici da jugoslavenski Staljin i dan danas ima svoje trgove i ulice, dodijeljene u ime “velikih zasluga” proganjanja i ubijanja Hrvata.
      Kada su me prije par godina upitali kako je moguće da i danas imamo trgove i ulice nazvane imenima jugoslavenskih krvnika Hrvata, odgovorio sam da je razlog tome što udbaši i komunisti nikada nisu odustali od ideje obnove Jugoslavije u bilo kojem obliku, pa makar to bio i Zapadni Balkan, iznova skuhan u Britanskoj kuhinji (ta ideja najprije se pojavila u Foreign Officeu!).
      Ideja održavanja ulica s imenima hrvatskih neprijatelja jest ideja vraćanja u “svijetlu budućnost” iz koje su Hrvati uspješno pobjegli. U Hrvatskoj smo protuustavno imali političke skupove na najvišoj razini, na kojima se raspravljalo o ideji integracije prostora bivših država Jugoslavije, bez Slovenije: od tada (2002. g.) vlasti u Hrvatskoj potpisale su sa Srbijom mnoštvo međudržavnih ugovora, iako je u Srbiji na vlast došlo najekstremnije četništvo. Hrvatske vlasti ta činjenica nije uzbuđivala, a ne uzbuđuje ih ni to što je u Italiji na vlast došla neofašistička stranka “Partito Socialista”.
      Neokomunisti će podržati i neofašističku Europu, ako ta ne inzistira da se njih ukloni s vlasti, baš zato jer su i jedni i drugi - ljevica. Neokomuniste je uvijek iznova uzbuđivala bilo koja pojava hrvatskog domoljublja i svi simboli vezani uz to domoljublje. Zašto? Zato jer ideja dezintegracije hrvatskog katoličkog identiteta, koja je uvijek inspirirala Srbe, Engleze i neke druge, nikada nije prestala biti aktualnom.
      Knjiga “Stoljeće ljevičarskih laži hrvatskom narodu” objašnjava na koji se način, kroz razne laži, hrvatsku narodnu svijest nastojalo isključiti i uspavati, da bi se Hrvatima potom lakše moglo manipulirati i pljačkati ih. Napad je najbolja obrana, stoga su neprijatelji na sve načine ocrnjivali i uspješno ocrnili žrtvu, namećući time ideju da se Hrvati ne smiju braniti od tuđih posezanja i apsurdnih ideologija. Sloboda Hrvata napadnuta je kroz nametnutu ideju da su Hrvati zločinci, jer su branili svoju državu i svoju slobodu: s takvim idejama, uzrocima i sadržajima apsurdnih tvrdnji obračunava se autor knjige. Na temelju objavljenih izvora gosp.
      Geza Zake materijal u knjizi izložio je u esejističkoj formi, tako da se u nekim slučajevima ne navode imena citiranih osoba, ali obilna literatura na kraju knjige čitateljima omogućuje da svoje znanje o temi prodube i potvrde. S nekim stavovima autora čitatelj se može složiti ili ne složiti, ali bitni stavovi i uvidi odražavaju grubu stvarnost i neinformiranog čitatelja upućuju u nepoznate činjenice.Knjiga u tri poglavlja, “Stoljeće ljevičarskih laži hrvatskom narodu”, osnovni je pregled činjenica, koji će u budućoj literaturi svakako dobiti svoje dopune i nove potvrde.


Mr. sc. Emil Čić




PREDGOVOR


Zašto je potrebna ova knjiga?



Govori: Geza Zake


Narudžba za knjigu Stoljeće ljevičarskih laži.....'

      Ova knjiga je nastala kao promišljanje i sjećanje na razdoblja II. svjetskog rata, razdoblja socijalizma - komunizma, Domovinskog rata i razdoblja nakon Domovinskog rata od 1995. do 2008. godine. Poticaj za pisanje knjige došao je od mnogih dragovoljaca i branitelja Hrvatske države, s kojim sam imao prilike razgovarati, u raznim prilikama i na raznim mjestima. Zajedničko svim tim razgovorima je duboki osjećaj da su ostali na margini društva, prepušteni sami sebi i u mnogo čemu ogorčeni i poniženi. U razgovoru s tim ljudima ustanovio sam da se nalaze u jednom mentalnom konfliktu između vlastite dobrote i plemenitosti i pojava u hrvatskom društvu nakon završetka rata, koje si jednostavno ne znaju objasniti, niti im netko drugi u tome pomaže. Ti konflikti često su rezultirali i mnogim suicidima. Sve dragovoljce i branitelje, s kojima sam razgovarao, ponižava i vrijeđa javna politička i medijska retorika, o kojoj na bojišnicama nisu mogli ni sanjati, dok su branili Hrvatsku državu od napada srpskih socijalista, komunista i antifašista okupljenih u socijalističkoj partiji Srbije, JNA i od četničkih dobrovoljaca, koji su u Srbiji također - antifašisti. Danas u Hrvatskoj zahvaljujući i predsjedniku države Stipi Mesiću, antifašisti partizani iz II. svjetskog rata imaju bolji javni tretman od dragovoljaca i branitelja Hrvatske države. Te pojave su dragovoljcima i braniteljima popuno nejasne, jer dobro znaju da su se borili, bili ranjavani i ubijani od jugoslavenskih antifašista, te onih u odorama JNA.      
Svi branitelji s kojim sam razgovarao kao ratnici u najmanju ruku bili su uvjereni u dvije stvari: Prvo da brane tek stvorenu državu Hrvatsku kao ostvarenje stoljetnog sna Hrvata, i drugo da su sudionici i akteri vračanja Hrvatske u kapitalistički društveni poredak, s definitivnim prekidom svih političkih i društveni naslijeđa iz komunističke Jugoslavije i Hrvatske. Tuđmanova proklamacija pomirbe između ustaša i partizana za njih je bila gotova stvar i ni u snu nisu mogli pomisliti da će ubrzo nakon rata "ustaše" ponovno hodati Hrvatskom i da će ih ljevičari antifašisti po Zagrebu i Hrvatskoj ponovno proganjati.
      Budući da smo svi svjedoci da se tranzicija Hrvatske iz komunističkog u kapitalistički poredak teško provodi, uz mnoga lutanja i zablude, uz mnoga nezadovoljstva samih dragovoljaca i branitelja i drugih građana Hrvatske, nastala je atmosfera nemoći, izgubljenosti i rezignacije, naročito nakon smrti Tuđmana i pojave ljevičarske detuđmanizacije Hrvatske, te nakon progona hrvatskih generala sve do Haaga i hrvatskih sudova za navodne ratne zločine, koji su u ratu učinjeni u borbi sa Srbima. Do prave rezignacije dolazi nakon političkog potresa iz 2000. godine, kada hrvatska ljevica dolazi na vlast vračajući Hrvatsku u stanje neke vrste društvenog mulja, koji na političku i medijsku scenu izbacuje neke čudne ljude, koji ne znaju ništa drugo nego medijski linčovati Hrvate nacionaliste, uglavnom iz HDZa, te prljati sve što je Hrvatsko: od Domovinskog rata do lijepe hrvatske paradne odore koju odmah ukidaju. Hrvati se razapinju i proganjaju kao i 1971. godine, čak i gore, jer se iz raznih mjesta i sa raznim "oružjem" udara na isto mjesto, kao što je upravo u tijeku Thompson i njegovo izmišljeno "ustaško" pjevanje. Svima je jasno da se na nekoliko ljevičarskih "razboja" radi o ponovnoj rekonstrukciji Hrvatske i njezino vračanje u izgubljeni ljevičarski koncept vladanja Hrvatskom, što se naročito dobro vidi u političkom djelovanju SDP od nastanka Hrvatske države do danas. Sve to okreće hrvatsku političku scenu prema političkim konceptima, za koje su se branitelji naivno nadali da su ostali prošlost iza Hrvatske, kao što je, na primjer nova titoizacija i javno političko reafirmiranje antifašista u Hrvatskoj, istih onih antifašista koji su kao SUBNORovci stigmatizirali, zatvarali i marginalizirali na desetine tisuća Hrvata nacionalista, između ostalih i svojih drugova antifašista 1971. godine. Smjer kretanja svih tih novih "ratnih" pohoda ljevice je ponovna ustašizacija Hrvatske (o čemu opsežno govorim u knjizi). Ljevičari antifašisti tjeraju svoj izgubljeni i propali antifašizam čak i time što hrvatsku djecu hoće učiniti "ustašama", a sve simpatizere Thompsona ustašoidnim, isto i gore nego što su to činili antifašisti Srbi u Domovinskom ratu, kada su svi dragovoljci i branitelji i svi hrvatski političari bili ustaše. Ista je orkestracija - samo su svirači drugi.
      Sve to i više od toga navelo me da napišem ovu knjigu s jedinom svrhom da neupućeni ljudi dobiju jedan priručnik iz kojeg brzo mogu saznati o čemu se to u Hrvatskoj zapravo radi. To je lako čitljivo esejističko povijesno - političko štivo koje kazuje o događajima kakvi su bili u prošlosti Hrvatske, a ne onakvih kako ga ocrtavaju ljevičari komunisti i antifašisti, niti onako kako ga ocrtavaju novopečeni novinari i komentatori. Nadalje to je štivo koje pokazuje neke bitne elemente i pojave zadnjih 10 godina pred Domovinski rat, za vrijeme i poslije rata u dijelu kriminalizacije Hrvata i Hrvatske od strane ljevičara. Malo mladih ljudi danas zna da su socijalizam - komunizam leglo, pravo đubrište kriminala i korupcije, koji se prenijelo u Hrvatsku državu, zato što nije bilo lustracije. Sve je ostalo isto samo u drugoj formi, komunisti drugačije maskirani, sa svim svojim naslijeđem razgranatog "partijskog" kriminala i korupcije. To se praktički dogodilo u svim komunističkim državama, pa tako i Jugoslaviji i Hrvatskoj. To je taj ljevičarski tragični kontinuitet Hrvata, da godinama po volji nekog tiranina ili primitivca moraju voljeti one koji ih tamane i pljačkaju, što je inače dobro poznata komunistička manira i praksa od Rusije do Jugoslavije i Hrvatske. I danas se Hrvati prisiljavaju na razne načine, čak već i da kao djeca moraju znati i diviti se liku i djelu druga Tita i njegovom antifašizmu, jer "da nije bilo Titovog antifašizma ne bi bilo ni današnje Hrvatske". Eto, to je samo jedna "stijena" himalajskih laži s kojima se Hrvati hrane godinama, zato što su skloni naivnim vjerovanjima, koje "maheri" vješto koriste za svoje osobne i grupne probitke.
      Promišljajući sve to kao svjedok vremena i poznavatelj ideološke pozadine komunizma, nalazim, da su Hrvati žrtve velike ideološke i političke LAŽI prošlog stoljeća koja se na političko - povijesnoj sceni Europe, svijeta i Hrvatske pojavila u pojmu i pojavi nacizma i komunizma. Ta LAŽ ulazi u svijet Hrvata početkom prošlog stoljeća, a naročito nakon Oktobarske komunističke revolucije 1917. godine sve do raspada komunizma u SSSR-u i Jugoslaviji 1990. godine. Nije slučajno da u Jugoslaviji akteri jugoslavenskog socijalizma - komunizma pokreću rat protiv tek stvorene Hrvatske države, kao i 1941. godine. Scenarij je bio isti samo su "glumci" bili drugi.
      Knjiga kao što kaže sam naslov govori o stoljeću laži Hrvatima, dakle punih 100 godina od 1907. - 2007. kada je prva verzija rukopisa bila završena. Jedan gospodin me zapitao, zašto 1907. godina za početak, a ne 1917. godina? Odgovorio sam mu zato što je Staljin 1907. godine orobio banku u Tbilisiju, da bi na taj način namaknuo novčana sredstva sebi i komunističkoj partiji. To je bila, dakle prva velika komunistička pljačka, koja se kasnije nastavlja u neviđenim razmjerima sve do velikih pljački u Jugoslaviji i Hrvatskoj nakon dolaska komunista na vlast. Mladi ljudi i branitelji o tom vremenu znaju malo ili ništa, a ono što znaju lažno je, jer je za Hrvatsku sinonim tih laži logor Jasenovac, NDH i ustaše. Da je to doista tako, konačno su to potvrdili i Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat u svojoj knjizi "OGOLJELA LAŽ LOGORA JASENOVAC". Ova knjiga obuhvatila je i tu jasenovačku laž, ali ona više govori o laži koja se javlja kroz ideologiju socijalizma, komunizma, marksizma, lenjinizma, staljinizma i titoizma. Ta koncentrirana, ali vremenom već razrijeđena laž ponovno se podmeće Hrvatima na razne načine, a jedan od načina je da se sve kriminalizira, osim ljevice, u kojoj su i oko koje su koncentrirani samo pošteni Hrvati, a okolo su samo kriminalci i lopovi koji pljačkaju i uništavaju Hrvatsku. Medijska i politička proizvodnja laži u te svrhe je kao na tekućoj vrpci. Negdje oko 50tak vrlo aktivnih ljevičara svakodnevno tumači, u nekakvim čudnim autorskim TV emisijama, kako je Hrvatska propala i zagađena država, zato što vladaju desničari HDZovci. Tako je stvoren dojam da je Hrvatska televizija postala neosvojiva ljevičarska "tvrđava" u kojoj "posada" može po Hrvatima i Hrvatskoj "pljuvati" svim sredstvima i svim oružjima, gore nego za vrijeme socijalističke Bakarićeve Hrvatske. Zato se mnogi ljudi pitaju: Čija je to televizija? Zašto su u emisijama, kada se Hrvati i Hrvatska stigmatiziraju ustaškima, nema ni jednog pravog ustaše iz II. svjetskog rata, ili zašto nema "ustaše" iz Domovinskog rata, koji je pozdravljao sa "Za dom spremni" i branio Hrvatsku državu, ili koji je sa svojim suborcima pjevao "Evo zore, evo dana .... " i tako branio i obranio Hrvatsku državu od najezde srpskih i crnogorskih antifašista!?
      Umjesto da se veličaju hrvatski bojovnici u Hrvatskoj je nastala pojava da se javno veličaju Titovi antifašisti oni koji su mučili i ubijali hrvatske vojnike i terorizirali Hrvate samo zato što su Hrvati. Taj amoralni politički amalgam teško primaju svi Hrvati domoljubi, jer ne znaju o čemu se to radi i kome to treba, jer što mladi dragovoljci i branitelji danas znaju o antifašistima? Ništa!
      Novi antifašisti bez imalo takta i skrupula vrijeđaju očeve i djecu branitelja Hrvatske države. Ustaški simboli na kapama djece nisu nikakvi alibiji za novo orkestrirano antifašističko optuživanje i na Hrvatskoj televiziji, jer ustaška kapa nije isto što i zakleti ustaša, o čemu u knjizi iznosim argumente. Raznim trikovima i nasilno se ponovno nastoji ugurati u glave Hrvata da je antifašizam nešto važno i časno za Hrvate i Hrvatsku. To bi možda moglo bit, da antifašisti nisu tamanili Hrvate antifašiste za vrijeme II. svjetskog rata, poslije rata i u Domovinskom ratu, a to pokušavaju još i danas.      
Sve su to okolnosti i činjenice koje govore da je ovakva knjiga nužno potrebna za sve one koji malo znaju o političkoj novijoj povijesti Hrvatske, a podložni su svakodnevnoj mentalnoj agresiji i teroru hrvatske ideologizirane ljevice. Da je to dosita tako svjedoči i ovaj "proglas" na Internetu :

           "Zdravo!

     Svi smo mi toliko dugo čekali ovaj dan i evo napokon je došao. Iskreno se nadam da će ovo biti blog svih socijalista. Ako je neko zainteresiran da zajedno radimo neka samo ostavi svoj mail i ja ću mu poslati korisničko ime i lozinku. Drugarski pozdrav!!!

"SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU"

      I eto tako, ne više samo na internetu već i na Hrvatskoj televiziji počeli su se pojavljivati "Mladi antifašisti", koji udaraju pesnicom po Hrvatima, fašistima, kako je to nekada činio i Simo Dubaić. Ti novi antifašisti i dalje u svom nekrofilnom pozdravu imaju riječ "smrt". To je pozdrav pod kojim su glave izgubile na tisuće Hrvata, na tisuće ih osuđivano na zatvorske kazne i na tisuće ih je pljačkano, onemogućavano i stigmatizirano, a danas se u Hrvatskoj taj pozdrav javno koristi, bez kažnjivih posljedica, a lijepi i plemeniti pozdrav "Za dom spremni" kleveće se i zabranjuje. To je samo dokaz više u koji glib je zagacala Hrvatska, zahvaljujući ljevičarima i antifašistima. A ti i takvi antifašisti zalažu se da se domoljubni hrvatski pozdrav "Za dom spremni" zabrani, a antifašističkim SMRT fašizmu ...... dozvoli !

     Eto i radi toga je ova knjiga potrebna !

      Potrebna je i radi toga što prijeti opasnost da će se naša djeca morati dovijeka klanjati Titu, zato što je bio antifašist, ne znajući da je Tito nad vlastitim narodom, kao i Staljin, bio zločinac pa i hedonist. Dakle, u Hrvatskoj imamo pojavu da se socijalističko - komunistička Jugoslavija i Hrvatska raspala, ali se nije raspala ideologija LAŽI, na kojoj se temeljila komunistička država. O tim lažima govori knjiga.
Hrvate se ponovno skoro svakodnevno zaluđuje s kojekakvim utvarama, fantazijama i podmetanjima laži, čak i takvih da je Isus bio komunist!? Ponovno se javlja pojava da Hrvat mlati Hrvata po režiji ljevičara, kao na Golom Otoku. To je paradoks hrvatskog društva, što dragovoljci i branitelji, kao i mnogi drugi Hrvati ne mogu razumjeti, jer im manjka marksistička i komunistička ljevičarska povijest Hrvata. Ova knjiga pokušava popuniti tu prazninu.



Geza Zake









Naslovnica

   Sveti Augustin   Sotonistička tajna vlada Britanije   General Bobetko
Moji gosti: Kako je hrvatsko novinarstvo
      postalo špijunsko-iz nedavne povijesti



Progonstvo Hrvata